Iako su trešnje jedno od rijetki vrsta voća kojeg proizvodimo dovoljno za domaće potrebe, prošle dvije sezone najveći dio uroda "obrali" su mraz i tuča, pa je značajno porastao uvoz. Ovu sezonu voćari bi mogli pamtiti kao rekordnu, trešnje su rodile iznad očekivanja, što se vidi i po značajno manjoj cijeni na tržnicama. Čega nedostaje? Radnika.
Kako donosi Jutarnji list, sezonaca ni za lijeka, a zbog većih plaća u turizmu, mnogi su se okrenuli toj branši. Urod na njivi i u plastenicima propada.
Najdrastičniji primjer upravo se događa u voćnjaku Zlatana Kljakovića Gašpića, predsjednika Udruge "ZG trešnja", smještenom u selu Majkovec nedaleko od Svete Helene. Jedan je od najvećih proizvođača trešanja u Hrvatskoj, a uz odličnu godinu, bit će sretan ako pokrije samo osnovne troškove proizvodnje.
Kaže, od 7600 stabala, bit će sretan ako obere 15-ak posto, plodovi će ostat na 6500 stabala. Gubitak? Oko 1,5 milijuna kuna. Do radnika ne može, kaže, komplicirana procedura za dobivanje dozvola za uvoz radnika i nezainteresiranost nezaposlenih. Da će imati problem, shvatio je već u proljeće.
"Kod ovih naših sa zavoda moramo imati svu papirologiju i plaćati im mirovinsko i zdravstveno, a dogodi se da netko nakon dva dana otvori bolovanje i ne možeš mu dati otkaz. Kod stranaca je još veća muka. Javljaju mi se preko agencija poljoprivredni radnici s iskustvom iz Indije, Nepala, Bangladeša, ali nemaju naše radne vize i boravišne dozvole. Prema našem idiotskom zakonu, procedura ishođenja istih dozvola traje od 3 do 4 mjeseca", govori Kljaković Gašparić. Htio je uvesti 10 Nepalaca i krenuo je u proceduru krajem ožujka, ali je shvatio da bi dozvolu dobili tek kolovozu. Tad mu ne trebaju.