Mlada romska obitelji iz Mačkovca pored Čakovca nije željela prihvatiti sudbinu životarenja u romskom naselju pa su nevjerojatnom odlukom uspjeli sve promijeniti.
Dva puta su pokušali podignuti kredit s prezimenom Oršuš i dva puta dobili odbijenicu. Tada su svoje prezime promijenili u Kovačić i kao da su im se otvorila sva vrata - dobili su kredit i izgradili kuću.
Ne životu u naselju
U jednom od romskih naselja u Međimurju, točnije u Pribislavcu živjela je obitelj Oršuš, sada Kovačić koja je odlučila da život u naselju više ne želi.
"Svugdje gdje smo inače išli odmah se po prezimenu Oršuš znalo što smo pa su nas gledali jako loše. Ali velim i ponavljam, nismo svi isti. Ima i dobrih ljudi, ima dobrih Roma, a zbog pojedinaca koji rade probleme mi smo krivi", kazao je za RTL DanasDubravko Kovačić iz Mačkovca.
Odlučili su podignuti kredit, kupiti i preurediti staru kuću. Banke su ih odbile dva puta. Samo zbog jedne kratke riječi koja ih obilježava cijeli život. Njihovog prezimena.
"Mi smo svi u cijeloj obitelji promijenili prezime. Tražili smo kredit. Nosili smo sve iste papire za istu kuću, iste vrijednosti, no banka nas je odbila. Onda smo primijenili prezime, a nakon toga je suprug opet nosio iste papire, ali samo s drugim prezimenom. Nakon mjesec dana zvali su nas iz banke i rekli da nam je odobren kredit", ispričala nam je Dubravkova supruga Anđelka Kovačić.
Bilo je to jedino rješenje
Žao im je što se moraju skrivati iza prezimena, ali, kažu, drukčije ne ide. Da ljudi pogledaju i iza zidova predrasuda pomaže i 10-godišnji sin Aleksandar za kojega su mnogi već čuli zbog njegovih talenata. Ide u privatnu školu crtanja, osvaja nagrade po natjecanjima, pohađa glazbenu školu, a već je zaradio i prvu plaću.
"Prodao sam svoje slike na Porcijunkulovom. Kupio sam mobitel, a sve ostalo šparam za bolji pribor", dodaje Aleksandar.
Iako segregacija u Hrvatskoj i dalje postoji, ovaj dječak na svojoj koži nikada je nije osjetio, što ulijeva nadu u budućnost.
"Svi moji prijatelji, sve koje znam iz škole, nikad se ne ponašaju loše prema Romima...Prihvaćaju ih i to mi se jako sviđa kako su i mene prihvatili", dodaje.
Udomili djecu
Uz troje vlastite djece, Kovačići su još dvoje udomili. "Mi smo zadovoljni što možemo toj djeci pružiti što nisu imali do sada. To nas veseli što im možemo pomoći i što možemo to raditi s obzirom na to da zadovoljavamo uvjete za to", kaže Anđelka.
Da bi sinu Aleksandru mogao kupovati crtaći pribor, Dubravko je prestao i pušiti, a da bi ih sve prehranio, otvorio je obrt.
"Vidio sam na Facebooku da je potražnja, da ljudi traže nekoga za košnju trave, za održavanje okućnice jer puno ih je zaposleno vani, ne stignu sve obaviti oko kuće. Ima puno starih ljudi, nemoćnih", govori nam Dubravko koji je dobio poticaj za samozapošljavanje i kupio svu opremu za košnju.
Iako su jednu prepreku svladali, s drugom se sretnu kada se nađu s ljudima uživo. No nadaju se da će svi shvatiti da se iza bilo koje boje kože ili jezika nalazi uvijek isto - čovjek.
