Poljoprivrednici su na nogama diljem Europe. Naime, već neko vrijeme u nezadovoljni time kako se stvari razvijaju, poljoprivrednici prosvjeduju u brojnim europskim zemljama - Francuska, Italija, Njemačka, sve su se te zemlje suočile s nezadovoljnim poljoprivrednicima koji su organizirali velike prosvjede u navedenim zemljama.
Niti u Hrvatskoj se ne miruje. Naime, u jeku problema s afričkom svinjskom kugom, i naši su seljaci izašli na ulice. Doduše, njihovo je prosvjedovanje rezultiralo i raskolom među samim prosvjednicima, no sada kada su se stvari malo primirile, ponovo se govori da bi poljoprivrednici, možda i u Hrvatskoj, mogli opet na ulicu.
Sporne mjere zajedničke politike
O nemirima u poljoprivrednom sektoru razgovarali smo s profesorom Ivom Grgićem s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Odmah na početku razgovora, Grgić kaže da je mnoštvo razloga zbog čega su poljoprivrednici svoje nezadovoljstvo odlučili iskazati na granici društvene prihvatljivosti, tj. masovnim izlaskom na ceste diljem Europske unije, a sve ih možemo grupirati u nekoliko skupina.
Ivo Grgić
"Jedan od razloga nezadovoljstva su neke, po njima, dvojbene mjere zajedničke poljoprivredne politike, koje oni prosuđuju kao veći ustupak potrošačima, a skoro nikakav samim proizvođačima. To se prvenstveno odnosi na veliki zaokret prema zelenim tehnologijama za koje proizvođači nisu spremni niti ekonomski niti znanjem da ih podrže odnosno da ih primijene“, kaže Grgić, dodajući da primjerice smanjenje uporabe agrokemikalija poljoprivrednicima donosi dvostruki problem.
POGLEDAJTE VIDEO: Francuski farmeri kipte. Plan? Opsada metropole i zauzimanje tržnice koju zovu hladnjak pariza
"Prvi je da to od njih traži dodatne edukacije i sposobnostima, a drugo, što ih više straši je da će doći do smanjenja proizvodnje po jedinici kapaciteta. Mogući nadomjestak smanjenja zarade kroz nove, komplicirane mjere potpora, kao što su agro-okolišne mjere, za poljoprivrednike je još jedan od dodatnih oblika administrativnog, papirnatog maltretiranja središnje od strane administracije“, rekao je.
Ističe da se ne smije zaboraviti da se u opskrbnom lancu nalaze poljoprivredni proizvođači, otkupljivači, prerađivači, veletrgovci, trgovci i na kraju potrošači. „Potrošači su naviknuti štedjeti na izdacima za poljoprivredno-prehrambene proizvode, ali svi drugi do njih nisu voljni smanjiti svoje profite da bi im pomogli očuvanju dohotka samih proizvođača. Dohotka, koji je relativno manji nego u nepoljoprivrednim djelatnostima. Ali ne zaboravimo da bi za puninu nove ZPP trebalo pa skoro zatvoriti tržište Unije jer je ono ugroženo proizvodima iz zemalja gdje se ne provode proklamirane tehnološke EU mjere. I u takvoj utakmici poljoprivrednici unije se osjećaju ugroženo i često ih domaći otkupljivači ucjenjuju s upozorenjem da 'imaju i jeftinih proizvoda na svjetskom tržištu'“, kaže.
Poljoprivrednici koji prosvjeduju su dobro organizirani i svjesni svoje snage u nezamjenjivosti proizvoda koje nude. "Sve manji broj poljoprivrednih proizvođača je u prilici, ali i „prisiljen“, da prehranjuje sve veći broj potrošača čega su oni svjesni te zbog toga i nastupaju ultimativno. A dobra organiziranost je vrlo često povezana s interesima pojedinih stranaka, što se kod većine čelnika prosvjeda i ne skriva. I kako je ovo godina mnogih parlamentarnih pa i izbora za EU parlament, poljoprivrednici traže svoj dio kolača“, rekao je Ivo Grgić.
Problem uvoza iz Ukrajine
Problem uvoza iz Ukrajine je dodatno narušio tržni sklad EU te poljoprivrednici opravdano upozoravaju da se pomoć ratom stradaloj Ukrajini ne može rješavati nekontroliranim uvozom žita i industrijskog bilja, pri čemu se i ne zna tko i kolike koristi od toga ima.
"Poljoprivrednici opravdano upozoravaju da gube zbog „škara cijena“ jer su cijene inputa znatnije rasle nego cijene poljoprivrednih proizvoda. I na kraju, ali moglo je i na početku, kao što nema života bez vode, nema ga ni bez hrane. I svjesni toga, EU poljoprivrednici očekuju da se EU standard ne prelama preko njihovih leđa“, kaže.
Govoreći o najavama prosvjeda i u Hrvatskoj, Grgić kaže da osluškuje najave i prosvjeda hrvatskih poljoprivrednika, iako mu mnogo toga nije jasno. "A dojma sam niti onima koji prosvjede najavljuju“, dodaje.
"Prvo, za očekivat je da se budući prosvjednici pomaknu od poštapalice „nama je teško“, kao da je nekome lako ili lakše. Za očekivati bi bilo da svoje zahtjeve iskažu u nekoliko rečenica dobro potkrijepljenih podacima, odnosno kalkulacijama svojih proizvodnji. U dosadašnjim obraćanjima nisam čuo što su i sami učinili da si olakšaju „teško stanje“ pa čak barem i u samom odmaku od „sjetve šenice i kuruze“. Malo je informacija koliko dobro gospodare skupim inputima, što ih sprečava da se povežu međusobno ali i s prerađivačkom industrijom, zašto proizvode žitarice za izvoz a ne za stočarsku proizvodnju na gospodarstvu itd.“, pojašnjava.
Ističe da je bitno i tko će biti čelnik prosvjeda te da takva osoba/osobe moraju biti uvjerljive i senzibilizirati potrošače za poteškoće koje će prosvjedi izazvati, kao što je otežan promet.
"Već mali uvid u „Narodne novine i eSavjetovanje“ gdje se svakodnevno objavljuju Pravilnici i dopune pravilnika o intervencijama u …. pokazati će da središnja administracija s njima ima intenzivnu komunikaciju i trebati će pojasniti zbog čega iznova traže „pravicu na cesti“ - jesu li u pravu ili traže predizborni dio kolača kao i svi drugi“, dodaje.
Neki analitičari se pitaju koja je snaga i uloga Hrvatske poljoprivredne komore te jesu li oni zbog interesa pojedinaca, grupa ili poljoprivrede i sela. „Dok se oni premišljaju, na terenu će se časomice i mjestimice pojaviti prosvjedi koji će se brzo okončati. I dobro bi bilo da to dugo ne traje, ali da su iznjedrili jasne probleme i da se započne ozbiljan dijalog na opću korist. Ovako, možebitni prosvjedi više će im odmoći nego pomoći kod već naelektrizirane javnosti“, govori profesor Grgić.
Pritisak zelenog lobija
Nas pitanje je li zbog svega što se događa u sektoru poljoprivreda EU na kušnji, Grgić je mišljenja da je više na kušnji ZPP nego sama poljoprivreda.
"Po nekima, ciljevi zajedničke poljoprivredne politike do nedavno su čak i bili smisleni kada su ih diktirale središnje članice, ali pod pritiskom „zelenog lobija“ svi su zbunjeni. Osjećaj je da EU administracija luta, da postaje uteg, a ne pokretač poljoprivrednog i ruralnog razvitka te da je malo jači pritisak proizvođača dovoljan da se odustane od nekog cilja“, kaže.
"Osobnog sam mišljenja da su svi ostali zatečeni utjecajem globalnih sukoba na Uniju općenito, pa tako i na poljoprivredu. Da bi sačuvali svoja lukrativna mjesta, Komisija će pognuti glavu i ponuditi kompromis odnosno „prijelazno razdoblje“, svjesna da čak ni najrazvijeniji nisu u mogućnosti provesti zacrtano u dosizanju stvarno poželjnih ciljeva. Volio bih da sam u krivom, ali ne smijemo zaboraviti da je EU dio globalnog proizvodnog i tržnog prostora. Ona nije i ne može, bez velikih ograničenja, biti otok na globalnom zemljovidu. A zločesti dodaju da je „bolje zaštićena zvjerad nego poljoprivrednik ali i potrošač“ te da i taj narativ treba mijenjati“, govori Grgić.
U previranjima koja nas očekuju, potrošači su sljedeći jaki igrač u previranjima koji nas očekuju - više izvan nego u samoj Hrvatskoj. Grgić navodi da su potrošači iznimno osjetljivi na porast cijena poljoprivrednih proizvoda i hrane, čak i ako one sporije rastu od porasta zarada.
"Lakše i tiše podnesu porast cijena IT uređaja i usluga bez koji dijelom i mogu, nego porast cijena hrane. Potrošači će mirno promatrati prosvjede poljoprivrednika i podržavati organsku poljoprivrednu proizvodnju, ali dok cijene miruju. A kada cijene krenu naviše, prvo će tražiti porast svojih zarada, a onda sve više kupovati proizvode iz konvencionalne proizvodnje. A u sljedećem koraku manje će biti osjetljivi i na zemlju podrijetla poljoprivrednih proizvoda“, kaže.
Sve to znaju i EU poljoprivredni proizvođači i opasnost koja prijeti je u jačanju veze i zajedničkog prosvjednog nastupa proizvođača i potrošača. Profesor s Agronomskog fakulteta smatra da se to mora izbjeći te očekuje jače popuštanje vlasti pojedinih država, kao što već i imamo naznake, primjerice u Francuskoj. "Nemiri su plodno tlo za one koji „love u mutnom“ i procese vode u neželjenom pravcu“, kaže.
Malo vremena
Grgić se u razgovoru dotaknuo još jedne zanimljive teme – zemljopisne različitosti hrvatskog proizvodnog prostora za koju mnogi kažu da je pravo bogatstvo. No, i u tome ima niz poteškoća s kojima se hrvatska poljoprivreda treba nositi.
"U uređenim odnosima, golema različitost proizvodnog prostora Hrvatske bi trebala biti bogatstvo. I ono jeste u doživljajnom dijelu, jer za 60 minuta se može doživjeti ugođaj Zagorskih brega, prolazak pored milijunskog grada, udisati gorski zrak i sunčati se na kamenoj morskoj obali. Malo je država koje je Bog time podario. Ali, svako od ovih područja je „priča za sebe“, sa svojim problemima i potrebom mnoštva različitih proizvodnih modela i ciljanih mjera poljoprivredne politike“, rekao je, dodajući da su različiti uzroci stagnacije, sporijeg rasta ili čak i društveno-ekonomskog nazadovanja.
Panonska Hrvatska učahurila se u dvije žitarice i nešto industrijskog bilja i jedino gdje postoji vertikalna integracija su bivši kombinati, kaže, dodajući da se nada da ova priča o novim vlasnicima neće otići u krivom smjeru.
"Gorska Hrvatska je devastirana, posebno demografski, i njoj je potrebna revitalizacija, ali se očito ne snalazimo jer se neki procesi odvijaju bez jasnog konačnog cilja. Ovo je posebno opasno u području koje graniči s BiH, koje je "meki trbuh“ Hrvatske i Unije. Jadranska Hrvatska se uspavala u lakoj zaradi od turizma i prodaji kamenjara gdje niču nakaradne građevine, a proizvodni dio se umrtvio pa skoro i nestao“, kaže Grgić.
"Pred nama je malo vremena jer je cijela jedna generacija propustila više učiniti i iskreno, nema bezgrješnih“, zaključio je profesor Ivo Grgić u razgovoru za Net.hr, dodajući da je "sutra već jučer“.
