Krajem prošle godine Hina i Thomson Reuters Foundation donijeli su izvještaj o nasilju koje je pretrpjelo 50-ak radnika spašenih s farme đumbira u južnoj Indiji,a to je potaknulo pozive vlastima širom zemlje da pojačaju napore u 2019. i okončaju moderno ropstvo.
Postoje različite terminologije da bi se opisali moderni oblici ropstva – one uključuju i klasično značenje ropstva, ali i novije koncepte, kao što su trgovina ljudima, prisilni rad, robovanje dugovima, prisilni i servilni brakovi, kao i prodaja i iskorištavanja djece.
Termin modernog ropstva najviše se odnosi na pojavu kad jedna osoba posjeduje i upravlja drugom tako da je značajno liši njenih individualnih sloboda, s namjerom eksploatacije te osobe iskorištavanjem, upravljanjem, profitom, transferom ili uklanjanjem.
U Hrvatskoj 17 tisuća robova
Moderno ropstvo nije prisutno samo u Indiji. Indeks globalnog ropstva (Global Slavery Index) jedinstveni je izvještaj Walk Free fondacije, organizacije za zaštitu ljudskih prava koja donosi pregled zastupljenosti modernog ropstva u 167 zemalja svijeta, piše Novi list.
Deset zemalja s najvećim postotkom stanovništva u modernom ropstvu su Mauritanija, Uzbekistan, Haiti, Katar, Indija, Pakistan, Demokratska Republika Kongo, Sudan, Sirija i Centralnoafrička Republika. Najbolje rangirane, odnosno zemlje u kojima je moderno ropstvo najmanje zastupljeno, su Island, Irska, Luksemburg, Novi Zeland i Norveška. Zemlje Balkana su negdje u sredini.
Podaci fondacije Walk Free govore da je u Hrvatskoj bilo 17.100 robova, što čini 0,4 posto hrvatskog stanovništva. U tu brojku hrvatskih modernih robova spadaju uglavnom maloljetnici koje se prisiljava na prostituciju, krađu ili razne druge kriminalne radnje u korist odraslih te neplaćeni rad. Uz navedene kategorije u moderno ropstvo spadaju i rad zbog otplate dugova, prisilni i maloljetnički brakovi, pretvaranje djece u vojnike te dječji rad, piše Novi list.
