Usporavanje rasta u Hrvatskoj u drugom tromjesečju ove godine na 2,4 posto, uz usporavanje svih glavnih sastavnica poput potrošnje, izvoza, industrijske proizvodnje, pa i investicija, dočekano je kao očekivani rasplet poteškoća s kojima se već dulje vrijeme suočavaju dva glavna hrvatska trgovinska partnera, Njemačka i Italija, piše Novi list.
U globaliziranom svijetu naravno nije moguće da male ekonomije, poput hrvatske, ne osjete poteškoće u nekima od največih svjetskih gosopdarstva, a li Hrvatska je, čini se, pomirena s time da ništa ne može učiniti protiv toga da se zasad usporavanje ili stagnacija, a sutra i recesija s tih tržišta u svom najgorem obliku samo preliju na njezinu ekonomiju.
Ostaje samo pitanje hoće li ta kriza biti jednako snažna kao i ona koja je Hrvatsku pogodila 2008. godine i koja je u razdoblju od 2009. do 2012. godine Hrvatskoj donijela drugi najveći kumulativni pad BDP-a u Europskoj uniji, odmah nakon Grčke. Kumulativni pad u Hrvatskoj je bio veći od 11 posto, dok je u Grčkoj bio 21,5 posto, a mučila se Hrvatska i sa stopom nezaposlenosti od 20 posto.
Zato su nakon loših vijesti koje stižu iz Italije i Njemačke, gdje završi ukupno 40 posto hrvatskog izvoza, odmah slijedila i pitanja hoće li to za Hrvatsku ponovo značiti ulazak u novu recesiju iz koje će se opet "čupati" pet, šest godina. Ekonomist Damir Novotny kaže da je to pitanje logično kad se zna koliko hrvatsko gospodarstvo ovisi o stanju u te dvije zemlje, ali misli da je možda preranoprognozirati da će se ponoviti intenzitet krize kakav je bio prije deset godina.
"Ne znamo kako će se stvari u Italiji politički razvijati, ne
znamo kako će se rasplesti Brexit ili kojom snagom će se
nastaviti trgovinski ratovi. Ima tu puno upitnika, ali ono što
znamo jest da je Njemačka spremnija nositi se sa sadašnjim
problemima. Ona ima problema na svojim izvoznim tržištima,
gospodarstvo joj stagnira, ali ima gotovo punu zaposlenost.
Njemačka Vlada ima rezerve da se s tim nosi. Oni imaju rezerve da
potaknu potrošnju na domaćem tržištu, i već se ozbiljno razgovara
o tome da se ulaže u infrastrukturu u koju se godinama nije
ulagalo te da to potakne gospodarstvo. Uz to,
Njemačka već ima spremne zakone za skraćeno radno vrijeme u
industrijama koje će biti pogođene problemima na izvoznom
tržištu, napominje Novotny za
Novi list.
Udar na autoindustriju
Dodaje da hrvatska Vlada nema kapacitete za takve poteze, te da bi smanjenje proizvodnje u Njemačkoj prvo moglo pogoditi hrvatske tvrtke koje surađuju s autoindustrijom. Procjenjuje se i to da Njemačka na ovom stupnju razvoja neće tako lako ponovo postizati visoke stope rasta, te da će dulje vrijeme, kako to biva s najrazvijenijim zemljama poput Japana, možda bilježiti stope od 0,2 ili 0,3 posto rasta.
Iako je zasad po njegovom mišljenju možda prerano govoriti da će Hrvatsku pogoditi ista kriza kao 2008. godine, Novotny kaže da se u Hrvatskoj zapravo ništa nije promijenilo u odnosu na prije deset godina, nego baš suprotno, Hrvatska je izgubila deset ili čak i 15 godina u kojima nije pojačala ulaganja u istraživanje i razvoj, u situaciji je da ni najosnovniju hranu ne proizvodi u količinama dovoljnim za njezine potrebe.
"Naši poduzetnici nisu konkurentni da bi pronašli neka druga tržišta izvan Europske unije, niti možemo masovno proizvoditi da tako konkuriramo, niti smo tehnološki podigli proizvodnju da bismo bili konkurentni na tržištu proizvoda koji imaju vrhunsku kvalitetu. Poduzetnici iz brojnih država se okreću Africi, ali kod nas o tome niti se razmišlja, niti se ima čime konkurirati. Osim izuzetaka, nitko nije ulagao ni u znanje ni u tehnologije, kaže Novotny.
Fale nam političke odluke za efikasni javni sektor
Hrvatska ostaje zarobljena u modelu politike i ekonomije s početka tranzicije, upozorava Novotny.
"Došli smo do 11 tisuća eura BDP-a po glavi stanovnika prema paritetu kupovne moći, a Česi su došli do 27 tisuća eura. Izgubili smo 10 ili 15 godina i u tom vremenu koje smo potrošili nismo donijeli političke odluke koje bi značile efikasan javni sektor, nitko se nije usudio razgovarati o bolnicama koje su neefikasne i gutaju novac, a pacijentima ne daju nikakvu uslugu.
Struktura hrvatske ekonomije je stagnantna i možda neće biti duboke krize kakva je bila 2008. godine, ali na tome nije moguće graditi ni napredak, kao što se pokazalo i nakon izlaska iz prošle krize. Takva Hrvatska ne može se naravno ni s jačom krizom nositi ništa bolje nego što je to činila 2008. godine, prognozira Novotny. Napominje da postoje sektori, poput primjerice prerađivačke industrije, koji imaju potencijal koji bi mogli ojačati hrvatsku ekonomiju i na bolje mijenjati strukturu domaćega gospodarstva, ali on osobno ne vidi da se išta čini da se taj potencijal i ostvari, govori za Novi list.
