I dok Plenkovićeva Vlada mudro šuti vezano za naftnu kompaniju INA-u, nakon što je prije dvije godine pompozno najavljivala njezin otkup, javna rasprava i analiza još uvijek ne prestaje, pa stručnjaci nude konstruktivne modele preuzimanja piše Deutsche Welle.
Davor Štern, nekadašnji ministar gospodarstva RH i stučnjak koji je radio kao generalni direktor i predsjednik Nadzornog odbora INA-e, rekao je za DW da "Hrvatska u ovom trenu objektivno nema novca za otkup, što ne znači da se ne mogu preispitati određene alternativne mogućnosti".
Izdvajanje segmenta djelatnosti
"INA je danas redizajnirana prema potrebama MOL-a i to više nije ista tvrtka. Prošle jeseni sam već iznio ideju da bi Hrvatska mogla dogovoriti izdvajanje segmenta djelatnosti koji je zanimljiviji nama nego Mađarima", rekao je Štern.
Riječ je o tzv. "upstreamu", odnosno istraživanju i crpljenju nafte i plina,a s obzirom da je MOL zainteresiraniji za transport i distribuciju, takav prijedlog ima smisla i može se očekivati MOL-ov pristanak, piše DW.
"INA je uvijek imala jak stručni kadar, mnogo znanja. To se može iskoristiti, dok prirodni resursi u Hrvatskoj svakako pripadaju državi. Oni koji se bave geologijom smatraju da raspolažemo zalihom od 500 milijardi kubika plina, od čega je sada dostupno oko 70 posto. Drže i kako u Dinaridima te na južnom Jadranu postoje i značajne količine nafte. Ukoliko bi se došlo do većeg iznosa, mogla bi se reaktivirati Rafinerija Sisak. No vlada uopće nije reagirala na tu ideju", kaže Štern.
Problem je u politici
Problem očito leži u politici koja zanemaruje stručne sugestije i analizu mogućeg otkupa INA-e, a ne u tehničkim ili financijskim problemima.
Slično je i s terminalom za ukapljeni plin na Krku, čija gradnja na kraju nije stvar isplativosti, nego ovisi o interesima SAD-a u odmjeravanju snage s Rusijom kao glavnim europskim opskribljivačem plinom.
Štern smatra da bi odgovorni dosad shvatili da im zaseban terminal ne treba, da nije tako, te iskoristili postojeće plinske platforme na sjevernom Jadranu koje mogu obaviti prihvat i već su priključene na širu distribucijsku mrežu.
Je li pasivnost Vlade konačna?
I dok Mađari nastavljaju s redizajniranjem INA-e prema njihovim potrebama i smanjuju proizvodnju u Hrvatskoj, što je dovelo do nedavnog gašenja sisačke rafinerije, Vladu RH i dalje sve pasivno promatra.
"Ne znamo je li ta vladina pasivnost definitivna, a još uvijek se nadamo da nije“, rekao je za DW sindikalist Predrag Sekulić koji navodi da Šternov model nije jedini koji je bio predložen te da su se spominjali i neki novi strateški partneri, tj. investitori.
"Jedan bi se takav mogao tražiti za Sisak, drugi za istraživanje na Velebitu, treći za Jadran, itd. Dijelila bi se dobit, ali i rizik, a ne bi se moglo ponoviti ovo s MOL-om. No danas MOL-u ne odgovara obnavljanje proizvodnje u Sisku, jer njegovoj matičnoj proizvodnji ona predstavlja konkurenciju, i zato bi do toga trebalo doći indirektno.
Političari su vjerojatno izigrani
Problem je što su naši političari vjerojatno izigrani, zato što nisu ozbiljno pristupili čitavome tom predmetu. MOL se nije držao naftaški, nego financijaški, profiterski. To je trebalo prepoznati", smatra Sekulić te nadodaje kako pretpostavlja da će se partnerstvo s Mađarima i dalje pogoršavati.
"Možda će se dogovoriti s Rusima o zatvaranju rafinerije u Bosanskom Brodu, da suzbiju i taj dio konkurencije. A ne vjerujem da će doći do modernizacije prerade u Rijeci. Iznaći će se već neki izgovor za odustanak", smatra Sekulić koji se slaže da nužno podsjećati Vladu na njezinu dužnost oko INA-e te ukazivati na njezinu šutnju, piše DW.