U svakom slučaju, ako Gospa zaista jest prosvijetlila, imam jednu zamjerku koja se odnosi na njen tajming. Naime, mogla je biti taktičnija i uletjeti s tim čudom samo nekoliko dana kasnije.
Ovako, na naslovnici jedne lokalne tiskovine vrišti naslov "Vjernici pali na koljena: Gospa svijetli!", dok recimo vijest o tome da će 200 radnika razgrađenog šibenskog TLM-a dobiti otkaz čami u tami negdje sa strane s veoma malim, gotovo nikakvim šansama da nekome upadne u oči.
Ne'š ti vijesti – 200 radnika ostaje bez posla
Nije to neobično, ne'š ti vijesti, radi se o dosadnom ponavljanju privatizacijskih promašaja, a što na koljena ne može baciti nikog osim onih 200 radnika i njihovih obitelji koji će, s radničkim knjižicama u rukama, ubuduće na Zavodu za zapošljavanje iščekivati neku sasvim drugu vrstu čuda. Samo što su šanse da se oni ikad više igdje zaposle neizrecivo manje nego šansa da u Međugorju zasvijetli neki kipić. Dapače, prije će isti taj kipić još i progovoriti i proplesati nego što će ijedan otpušteni radnik više vidjeti plaće.
Razlog zbog kojeg vijest o teško dokazivom čudu iz Međugorja privlači više pozornosti od vijesti o otpuštanju (još) 200 radnika je očigledan – o navodnom čudu, kao i o svim čudima se ne zna puno. Zato se i nazivaju čudima, na kraju krajeva. Njihova neobjašnjivost pak ostavlja mjesta raznim špekulacijama tipa – zašto je kipić zasvijetlio, koje je tajno značenje, tj. mistična poruka dotičnog energetskog ispada, kakve će posljedice to imati na živote ljudi na ovim prostorima, zašto je zasvijetlio baš kip iz Međugorja, a ne recimo neki iz Marije Bistrice ili iz Lourdesa, te još stotinu pitanja bez odgovora.
Ista je stvar i s čudom iz Sabora – zašto je Milanović izjavio da nam nikad nije bilo bolje, koja je tajna poruka tog političkog ispada, zašto je on baš naš premijer a ne, što ja znam, premijer Burkine Faso, čime se premijer puca, zašto i nama ne da malo toga i slično.
Samo još jedno privatizacijsko pustošenje, iza kojeg će ostati kolone opustošenih ljudskih sudbina i frižidera
S druge strane vijest o otkazima u TLM-u tako je dosadno predvidljiva. Točno se zna protokol i redoslijed događanja – uprava sastavlja popis radnika koji će na ulicu, sindikat je, očekivano, ogorčen, vlasnik je, očekivano, iznevjerio očekivanja (obećavao da otkaza neće biti), na temelju tih obećanja smanjeni su iznosi otpremnina, u TLM nije uloženo onoliko sredstava koliko je bilo dogovoreno i da ne nabrajam dalje, kad svi sve znamo. Iza ovog, još jednog privatizacijskog pustošenja, ostat će kolone umornih, opustošenih ljudskih sudbina i frižidera.
Takva vijest i takav niz nesretnih događanja u Hrvatskoj već poodavno nemaju status čuda. Jer čudo bi bilo da vlasnik nije iznevjerio očekivanja, da je u tvornicu uložio onoliko koliko je trebao i da onih 200 radnika nije dobilo otkaz. To ne samo da bi bilo čudo, nego bi vlasnik zasigurno bio proglašen svecem još za života, radnici bi ga blagoslivljali i klanjali se njegovom liku revnosnije nego ijednom međugorskom kipiću, a tvornica bi zasvijetlila onako kako je svijetlila u vremenima kad ljudima vjera u čuda nije bila jedini način preživljavanja.
Potom slijedi malo prepucavanja po medijima, Vlada će kao nešto poduzimati, sindikati će se kao nešto boriti, forma će biti zadovoljena, a radnici otpušteni i dodani onoj brojci od znamo koliko tisuća gladnih i zaboravljenih. Ovaj ili neki drugi premijer, sasvim svejedno, u izvješća o "postignućima" svoje vlade uvrstit će samo rezultate iz ljetnog, udarnog osmog mjeseca, kad se broj nezaposlenih, zahvaljujući sezonskim poslovima, naglo i čudesno smanji.
Radnička prava više ne postoje, baš kao ni većina radnika
Katastrofalna situacija u takvim godišnjim izvješćima o radu Vlade opisuje se pažljivo izbalansiranim riječima – podaci o rastu javnog duga "nisu ohrabrujući". Kreditne obveze će "biti ključna tema u idućem razdoblju". I, favorit sviju nas, tvrdnja da zahtjevi vezani uz održanje radničkih prava "nisu realni". I nisu.
Jer radnička prava, naime, više ne postoje. Kao što više ne postoji ni šibenski TLM ni većina radnika. Onaj tko tvrdi drugačije ili je lud ili je bezočni manipulator koji zloupotrebljavajući snagu (ili slabost) vjere nadilazi svakoga tko vjeruje u svijetleći kipić Gospe iz Međugorja.
Ili je jednostavno političar.
