U toj bolnici tvrde da je muškarac počinio samoubojstvo u noći 28. listopada skokom s drugog kata bolnice gdje se nalazi Odjel gastroenterologije, a i zagrebačka policija ovaj tragični slučaj zasad vodi kao čin suicida. No, sin tragično preminuloga za Net.hr je kazao da bolnica želi zataškati stvarni utrok smrti njegovog oca, tvrdeći da je uzrokovana bolničkim nemarom ili davanjem lijeka koji mu nisu smjeli dati.
"Jel to bolnica gdje Bandić i Mamić dobivaju ispričnice?"
U bolnici su s odbacili tvrdnje sina preminulog pacijenta. U dokumentima koje je dobio nakon očeve smrti pisalo je da je njegov otac "oko ponoći bio nemiran i da je tražio da ide kući, te da su mu dali lijek Haldol i humano ga vezali za krevet". "U jedan sat i osam minuta sestre se pozvale dežurnog liječnika i priopćile mu da je pacijent iščupao vezice i bacio se kroz prozor. Pokušali su ga spasiti jer je bio živ, no preminuo je u 2 sata i 35 minuta", pisalo je također.
Rasprava koja se rasplamsala u komentarima na ovaj tekst pretvorila se u lavinu kritika na račun hrvatskog zdravstva i poneku pohvalu na račun liječnika i medicinskog osoblja. Što se tiče same bolnice Sveti Duh, jedna je čitateljica napisala da je "davno trebala pod istragu zbog lažnih liječenja onih koji imaju vezu zbog mirovina ili socijale do nemara i običnih lopina koji se zovu liječnicima", a jedan je čitatelj u sličnom (ne)raspoloženju napisao: "Ništa čudno za tu traljavu bolnicu svako malo netko nagrabusi, a ravnatelj pod tepih gurne sve. Dno dna od bolnice."
"Jel to ona bolnica gdje Bandić, Mamić i slični dobivaju ispričnice za sudske procese, i to preko reda? Neki dobivaju više, neki manje. Ogledalo društva!", glasio je komentar jednog čitatelja.
Neki su u komentarima zazivali reakciju pravosudnih tijela.
"Ovo je za istražiti. Svaka budala, a kamoli normalan čovjek zna da se nitko ne može ubiti s drugog kata", napisala je jedna čitateljica.
U DRŽAVI KOJA IZDVAJA 1% BDP-a NA ZDRAVSTVO: Zbog manjka aparata s kisikom umrlo najmanje 60 djece
"Gušio se u šlajmu dok su sestre i liječnici jeli bombonijeru"
Jedna je čitateljica opisala vlastito iskustvo iz spomenute bolnice.
"Da... to je bolnica u kojoj se uopće ne vodi računa o davanju terapije pacijentu. Npr. eutyroxs su tati nosili popodne iza ručka a dok je ležao na pulmologiji s upalom pluća uzokovanom escherichiom coli nije dobivao ni antibiotike niti su ga inhalirali iako je bila propisana terapija. Tek treći dan hospitalizacije dok se nas tata gušio i lovio zrak, a osoblje gledalo prijateljsku tekmu Island - Hrvatska, subota navečer 12.11.2016., moja sestra ga je vraćajući se s posla otišla pogledati i imala je kaj vidjeti. Tata se guši u šlajmu, a sestra i tehničar sjede u sestrinskoj sobi, gledaju tekmu i jedu ogromnu bombonijeru koju sam im ja to popodne donijela. Kad je vidjela u kakvom stanju je tata prvo je pitala kaj mu daju od terapije i kad je čula da ne dobiva ništa, tražila je dežurnog liječnika. Rekli su joj da se mora strpjeti jer jedan doktor dežuran je na 4 odjela. I tak je moja sestra strpljivo čekala sat i pol, a tata se i dalje gušio. Onda sam i ja došla gore iako je već bilo pol devet navečer i takvu smo frku digle da je doktor došao za pet minuta. Kad je vidio stanje pacijenta, našeg tate, nije ništa drugo mogao nego pozvati doktoricu s intenzivne. Ekspresno su ga inhalirali, aspirirali, dali infuziju i antibiotik. Pitam se kaj bi bilo da tu večer moja sestra nije slučajno navratila poslije posla..."
Jedna je čitateljica napisala: "Iz vlastitog iskustva mogu reći da je bolje skočit kroz prozor nego da te Sv. Duh liječi. Arogancija i nestručnost vladaju. A što se sestara i tehničara tiče, njima kapa dolje jer se stvarno trude."
"Jel vi stvarno mislite da sestre vole humano sputavati pacijente?"
Bilo je i sasvim drugačije intoniranih komentara.
"Ja sam ležala na istom odjelu te bolnice u dva navrata i imam samo NAJLJEPŠE riječi za sve; kako za liječnike, medic. sestre, isto tako i za sve ostalo osoblje! SVI su vrlo ljubazni, pristupačni i, što je najvažnije, stručni!!! Svaka im čast", napisala je jedna čitateljica. Slično se o toj bolnici i tamošnjem osoblju izrazio i jedan čitatelj: "Osobno sam prezadovoljan odnosom sestara i liječničkog osoblja u bolnici Sv. Duh. Operacija i hospitalizacija je bila na naj profesionalnijoj razini. Mislim da u ovom slučaju nije greška osoblja bolnice. Čovjek je u svojoj muci i bolovima odlučio skratiti muke, a da mu se moglo pomoći, siguran sam da bi to bilo i učinjeno. Sućut obitelji."
Čitatelji su se u komentarima dotakli i teškog rada medicinskih sestara.
"Ovi svi koji svašta pričaju voljela bih da samo jedan dan provedu kao sestra u bolnici pa da vide. Nitko ne priča o ozljedama sestara od tipova koji padaju u delirij. Skidam im svima kapu i za nikakve novce se nebi mijenjala s njima, tak da molim da ne serete po ljudima koji rade svoj posao i spašavaju naše živote", napisala je jedna čitateljica.
"Čitam i ne vjerujem. Jel vi stvarno mislite da med. sestre vole humano sputavati pacijente? U svojoj 15-godišnjoj praksi doživjela sam svašta: od udarca do ugriza, pljuvanja do verbalnog nasilja i svaki put obitelj nije se niti ispričala, jedino je bilo bitno zašto su humano sputani. A to što su u 95 posto slučajeva zatajili da je tata alkoholičar ili nešto drugo, to nikom ništa", dodala je druga, očito bivša medicinska sestra.
Jedan je pak komentator s mnogo ljutnje napisao: "Ako nemaš dobre pare, ne daj se u bolnicu. Umri doma. Tamo će ubrzo lijekovima i vezanjem riješiti te se. Više veterinari drže do psa nego doktori do čovjeka."
"Haldol??? To nije lijek koji bi taj odjel trebao imati"
Čini se da je najspornije u ovom slučaju, a što ističe i sin preminulog pacijenta, jest lijek haldol koji su liječnici dali njegovome ocu.
"Haldol?????? To nije lijek koji bi taj odjel trebao imati. Haldol isključivo propisuje psihijatar i daje se pod njegovom kontrolom, a ne na svoju ruku. Jedan malo jači apaurin bi pomogao. Užas, ne mogu vjerovati. Sad onome tko se ne razumije u medicinu možete prodavati toplu vodu", napisala je jedna ozlojeđena čitateljica.
O istom lijeku u svome je komentaru pisala i žena čiji je suprug preminuo u jednoj bolnici.
"Mom suprugu su isto dali Haldol, to sam kasnije saznala iz dokumentacije. Kao, bio je nemiran na odijelu interne, bolest srca i problemi sa disanjem, da bi ga te noći prebacili na odjel intezivne njege i reanimirali. Kad sam došla na odjel intezivne bio je vezan. Kao, bio je jako nemiran. Taj dan je pričao stvari zbog kojih mi se činilo da halucinira. Nema šanse da se odveže sam jer su to remeni i ja sam molila sestre da mu malo olabave te remene jer su mu ruke počele naticati. Zašto su mu davali Haldol, to sam vidjela poslije iz dokumenata. Ne znam, ali stanje mu je bilo sve gore i gore. Nakon dugog čekanja je prebačen u bolnicu u Zagreb i tamo su ustanovili da ima sepsu 4. stupnja te su se borili za njegov život. Od toga je i umro, zbog nemara doktora i nesavijesnog liječenja. Ne znam kome više čovjek može vjerovati. Daju im tablete koje ne bi smijeli, postupaju nehumano i još ih svi drugi doktori podržavaju i kažu da su radili u najboljoj vjeri da sačuvaju život pacijenta. Ja osobno mislim da oni svi čekaju da im daš novac, a ako nemaš - umreš."
VELIKI INTERVJU MINISTRA KUJUNDŽIĆA: ‘Zagrebačke su bolnice stare i derutne, država mora platiti dugove zdravstvu’
