Krajem prošlog mjeseca brat je iznenada preminuo, za njezina sina Dalibora (33) nema posla, a preživljavaju, sam Bog zna kako, sa 120 kuna mjesečno, koliko im ostane od skromne invalidske mirovine nakon što plate režije.
Nada i Dalibor imaju samo odjeću koja je na njima - i to je sve. Više su gladni nego siti, a i kad se nasite, to je od kruha s uljem, ili pak s vodom i šećerom. Pred njima je zid koji, kažu, ne znaju kako zaobići, pisričali su Glasu Slavonije.
"Ovo je kuća mog brata koji je preminuo, a Dalibor i ja nemamo ništa svoje. Imam 900 kuna mirovine, ali otplaćujem kredit koji sam bratu podigla, imam 300 kuna mjesečnu ratu, pa nam preostane samo 600 kuna. Kad platimo režije, mi moramo živjeti sa 120 kuna mjesečno" priča krhka Nada.
Sklonište kod brata, kaže, trebalo je biti samo privremeno rješenje, svjesni su da u toj kući na kraju Čepina ne mogu ostati, a nemaju kamo.
Radio bih bilo što, ali posla nema
"Samo na ulicu ili pod vedro nebo", kaže Dalibor. "Kako se snalazimo? Ima dana kada ne jedemo ništa, gledamo jedno u drugo. Ima dana kad imamo kruha i ulja, pa ga posolimo. Drugi dan jedemo kruh, vodu i šećer", kaže Nada. Dalibor dodaje kako je završio za stolara, ali posla nema.
"Ma radio bih bilo što, ali posla nema. Podnio sam zahtjev za stanom, na mamino ime jer ima mirovinu, u Dardi, čekamo, možda ondje nađemo rješenje. Milijun sam puta pomislio da krenem kao i svi trbuhom za kruhom u inozemstvo, ali kome da ostavim mamu koja je invalid?" kaže Dalibor koji tek povremeno pronađe kakav nadničarski posao.
"Pitala sam imam li pravo na socijalnu pomoć, rekli su mi da nemam jer sam umirovljenica. Ja sam radila u Centru za profesionalnu rehabilitaciju, također kao invalid. Izbio je rat, imala sam 12 godina radnog staža i zbog toga mi je mirovina tako niska. Nešto bi veća trebala biti kad navršim 60 godina. Invalid sam jer sam imala dvije ciste na mozgu, bila sam na operaciji, imam ugrađenu pumpicu", kaže Nada koja teško govori i kreće se usporeno.
Dalibor dodaje: "Ovdje smo privremeno, ali rješenja kamo ćemo dalje nemamo. Ujak je umro, a mi imamo samo nešto odjeće, to je sav naš imetak. Prije nekoliko dana bio sam ovdje kod nas u Čepinu u Općini, pa su mi rekli da su imali izbjeglice i sve je bilo u zastoju. Međutim, rekli su mi da će nam izići u susret i platiti režije do 400 kuna. Inače, trajnu pomoć nemamo", priča Dalibor. Ovoj majci i sinu potrebno je sve, od novčane pomoći do hrane ili pak rješenja za smještaj.
Sve potrebne informacije možete dobiti na Daliborov broj mobitela: 095/504 3448, ali ako slučajno propuste poziv, ne očekujte povratni, jer na mobitelu novca nemaju, piše Glas Slavonije.