Teško bolestan Slobodan Aleksić iz Pazina od HZMO-a je istog dana dobio dva rješenja - jedno iz Pule, po kojem je 80-postotni invalid, i drugo iz Zagreba, po kojem je zdrav k'o dren.
"Pa je li postoji invalidnost ili ne postoji? Kažu mi, to nema veze jedno s drugim, ali mi ne znaju objasniti kako to onda funkcionira. Kasnije sam iz udruge invalida saznao da pravno nemam pravo na to, jer je preuranjeno bilo da se radi zahtjev za invalidninu, da nije završeno liječenje, i da mi je trošak za žalbu bio nepotreban. Ali kod mene postoje svi dokazi da za mene liječenja nema. Da, ali da to trebaju liječnici napisat crno na bijelo da nema izlječenja. Ali, tko će to napisati? Bio sam kod neurokirurga i on kaže da nije za operaciju, napisao je da daljnji tijek ide u progresiju, te kontrola", kazao je Slobodan Aleksić za Glas Istre.
No, ovaj čovjek sada, ne samo da mora voditi borbu za zdravlje već i za socijalna prava bez kojih ne može živjeti. Dijagnoze koje su mu postavili liječnici nisu dovoljne, potrebno je vještačenje invaliditeta, ali ne samo jedno već ih je dosad obavio čak četiri. Odobrena mu je samo pomoć za kućnu njegu u visini od 600 kuna. Prilikom procjene preostale sposobnosti za rad (profesionalna rehabilitacija) odbijen je s obrazloženjem da je nezaposlen (?!). Zahtjev za osobnu invalidninu odbijen je uz obrazloženje da nema smanjene radne sposobnosti. Na to mu je žalbu predao odvjetnik, međutim, ponovo je odbijen.
Uz naknadu za kućnu njegu u visini od 600 kuna odobrena mu je i gradska socijalna pomoć u visini od 450 kuna što mu zajedno na mjesečnoj razini iznosi 1.050 kuna.
Da nema električnog romobila, ne bi se, kaže, mogao maknuti iz kuće. Već deset godina kao podstanar živi u Pazinu, gdje je radio kao zidar. Prepoznatljivi romobil koji mu je od najveće pomoći morao je sam nabaviti s obzirom da HZZO predviđa samo invalidska kolica ili hodalicu, piše Glas Istre.
