Na samom početku komentara Klaus-Peter Willsch podsjeća na bizaran događaj iz crkvene povijesti kada je 897. tadašnji papa Stjepan VI. upriličio sudski proces protiv svog pokojnog prethodnika na prijestolju sv. Petra, kako bi ojačao vlastiti legitimitet. Mrtvi papa Formozije je doista izvučen iz groba, navučena mu je papinska odora te je stavljen pred sud gdje se od početka znalo da će biti proglašen krivim.
Willsch piše kako se praktično ista stvar dogodila i pred Haškim sudom 15. travnja 2011. godine, prenosi Deutsche Welle. Tog dana je taj sud proglasio krivim pokojnog hrvatskog predsjednika Tuđmana da je planirao i proveo protjerivanje pobunjenih Srba prilikom ponovnog preuzimanja područja u Hrvatskoj koja su bila pod srpskom okupacijom. Utoliko je sud, smatra poslanik CDU-a Wilsch, mrtvog Tuđmana stavio u istu razinu s drugim mrtvacem, Slobodanom Miloševićem.
"Ova presuda je gnusna, nepravedna i opasna. Gnusna, jer sud time naknadno pruža moralnu nadgradnju 'osobitim prijateljima' Hrvatske koji su u najboljem slučaju provodili politiku izjednačavanja agresora i žrtve. S obzirom da Haagu, za razliku od rimske kurije 9. stoljeća, nije dozvoljeno suditi mrtvacima, sud je poslao hrvatske vojne zapovjednike Antu Gotovinu i Mladena Markača na 24, odnosno na 18 godina u zatvor. Obojica su osuđeni kao izvršitelji navodnog ratnog zločina koji se u ovoj presudi pripisuje preminulom hrvatskom predsjedniku. Tako i mladoj hrvatskoj državi pripada uloga nasljednog krivca", piše Willsch.
Ova presuda je nepravedna i zbog toga, nastavlja Willsch, jer se "za opravdanje krive teze s neodrživim indicijama povrh toga osuđuju upravo oni, koji su najmanje pridonijeli doista počinjenim zločinima". Podsjeća potom na događaje iz 1995. godine i okolnosti Oluje koja nije samo donijela oslobađanje hrvatskih područja, nego i okončala srpsku agresiju u Bosni i Hercegovini i prisilila ih na mirovni sporazum u Daytonu. Vojna zasluga za taj čin, podsjeća Willsch, pripada hrvatskom generalu Gotovini. Isto tako, Wilsch podsjeća kako se ne može osporiti da su nad Srbima počinjeni zločini. Hrvati koji su se vraćali svetili su se Srbima koji su ostali, većinom starcima koji nisu imali snage za bijeg. Willsch podsjeća da se broj ubijenih procjenjuje između 200 i 700, a izražava i žaljenje što je hrvatsko pravosuđe procesuiralo "tek dio tih slučajeva i nije sve krivce natjeralo da odgovaraju za zlodjela".
Vezani članci:
arti-201105150045006 arti-201105140039006 arti-201104190826006 arti-201104180251006 arti-201104200417006
