Berislav Šerbetić (1935. – 2017.) diplomirao je 1959. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu u klasi Alfreda Albinija. Radio je u arhitektonskim atelijerima Centar 51 u Zagrebu, Edward Durrel Stone u New Yorku, a od 1978. u Zavodu za arhitekturu Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu, i to prvo kao samostalni projektant, od 1993. kao predavač, a od 1996. kao izvanredni profesor.
Aktivan u strukovnim tijelima, od 1965. do 1967. bio je član redakcijskog odbora časopisa "Arhitektura", od 1973.-77. predsjednik Društva arhitekata Zagreba, a 1974. je bio predsjednik Zagrebačkog salona. Djelovao je također u nizu odbora, specijaliziranih stručnih komisija i ocjenivačkih sudova.
Kao autor i koautor projektirao je stambene zgrade na Vrbiku u Zagrebu (1963.), reprezentativni Memorijalni centar u Kumrovcu (1974.), poslovno-sportski centar Cibona u Zagrebu (1988.), te mnogobrojne obiteljske kuće. S kiparom Vojinom Bakićem uredio je kompleks spomenika na Petrovoj gori (1981.) te sudjelovao na projektima za obnovu Medvedgrada (1993.–94.).
U svojim projektima uspio je ostvariti sintezu funkcije, tehnologije i arhitektonskog oblikovanja.
2017. godine dodjeljena mu je nagrada Viktor Kovačić za životno djelo, kao najviše priznanje za cjelokupan životni opus u svim domenama arhitektonskog stvaralaštva.