"Riješit ćemo problem jer smo na istoj strani. Obavijestit ćemo vas kad problem riješimo", kratko je komentirala Pusić.
Zabavno je bilo promatrati gospođu Pusić kako se migolji pred kamerama. U biti, ne bih joj bila u koži – kako dati izjavu, a ne zamjeriti se ni premijeru ni puku? Ima jedna dobra narodna u vezi s ovakvim ponašanjem. Ona da se ne možeš... a da ti ne uđe.
Dobro, nije da bi je ubila nesanica da se zamjeri puku, ali eto, morala je uložiti trud da bar formalno djeluje kao da joj je stalo što će taj puk misliti. Ono što mene u cijeloj ovoj priči fascinira je umjetnost govorenja ničega sa stilom. Zagledaš se mrtav ozbiljan u kamere i mikrofone, pa tonom onoga tko zna što radi izjaviš:
"Riješit ćemo problem jer smo na istoj strani. Obavijestit ćemo vas kad problem riješimo."
Premijer je sam samcat na jednoj strani
Iz ove rečenice, neupućeni bi, kao prvo, mogli zaključiti da je "problem" iskrsnuo prekjučer. Pa je gospođa, eto, zatečena. Mislim, ti novinari, brate, koja je to nestrpljiva, senzacija željna horda. Čovjek se ne stigne ni informirati podrobnije o problemu, a oni već traže nekakve odgovore, rješenja, što li. Vrag odnija prišu, što ste navalili s tim pitanjima, kao da mi na vlasti nemamo pametnija posla nego stalno odgovarati narodu na nekakva pitanja. Jeste li nam poklonili povjerenje, jeste. Jesmo li lexalno, pardon, legalno izabrani, jesmo. E pa sad nas pustite da radimo što nas je volja, a vi se bavite tim svojim životićima, ovrhama, švicarcima, školskim knjigama, čekanjima i naručivanjima na preglede, umiranjima, otkazima ili čime se već bavite tako nezaposleni i otpisani.
Drugo, kako to misli "na istoj smo strani"? Pa premijer je ovaj put toliko, kako da kažem, zglajzao, da postoji samo on, sam samcat, na jednoj strani i svi ostali na drugoj. Ako u ovom trenutku u državi postoji itko tko je stvarno na njegovoj strani, onda je taj netko dobro zastranio. Ili se mora praviti da je na premijerovoj strani da ne bi bio odstranjen. Zastranjivanje i odstranjivanje na stranu, sve to postalo je tako nastrano da mislim da on više ni sam nije na svojoj strani. Ali uporno ustraje. Više ni sam ne zna na čemu ni zašto. Bitno je da može oporbi uputiti onaj tvrdi pogled ledeno modrih očiju i ispaliti neku od onih svojih misterioznih replika, od kojih bi se oporba smrtno uvrijedila kad bi uopće uspjela shvatiti što je ovaj htio reći. Podsjeća me na onog čarobnjaka iz Gospodara prstenova koji stalno s uzdignutim, kvrgavim prstom recitira nekakva mračna pretkazanja koja kod svih izazivaju strahopoštovanje, iako nitko nema blage veze na koga ili što se točno mračna pretkazanja odnose. Ukopao se premijer čvrsto tabanima u živi pijesak i ne povlači se ni za milimetar. Dok propada metar po metar.
Koje jeftine igre prijestolja
Imam osjećaj, kad bi sad oporba stala vikati: "Ne izručujmo Perkovića ni za živu glavu!", Milanović bi iz čistog prkosa otišao, zgrabio rečenoga lexa za uši i pješke ga odvukao i predao onima koji ga traže.
In the meantime u Saboru – oporbi cure sline od nenadane sreće. Oblizujući se, s radosnim iščekivanjem traže Milanovićevu ostavku. Pa kome ne bi curile sline – čovjek im je sam sebe takoreći predao na pladnju, s jabukom u ustima. Slatko je gledati ih kako se, zajapureni, bore za dobrobit Hrvatske. Tko ih ne zna, skupo bi ih platio. Oni valjda vjeruju da mi vjerujemo da je njima stvarno stalo do sudbine ove zemlje. Oni valjda misle da mi ne znamo da su njihovi zahtjevi za smjenom Vlade motivirani isključivo upravo time – smjenom. Koja će opet njih dovesti na tronove. Pa će onda, dok nas ovaj put oni (ponovno) budu sustavno zakucavali u zemlju, njihova buduća oporba tražiti njihovu smjenu. I tako ukrug. Koje jeftine igre prijestolja.
Hoće li i kad ovome narodu biti bolje, pitamo se prateći, umorni i zgađeni, prijenose saborskih sapunica. Hoće, možda, onda kad zahtjev za smjenom bilo koje od dvije moguće vlasti krene iz tog istog naroda, a ne iz oporbe. Do tada možemo samo moliti Boga da sačuvamo ono malo zdravlja što nam je ostalo.
Kako stvari sa zdravstvenim sustavom stoje, ako ga ne sačuvamo, teško da će nas imati tko liječiti.