Ako želite pomoći Lidiji i njezinoj obitelji, novac možete uplatiti na ovaj račun:
LIDIJA ZEČEVIĆ
Splitska banka
IBAN HR8523300033242626790
___________________________________________________________________
Idilu obitelji Zečević zaustavila je Lidijina teška bolest. Prije tri godine ovoj je 29-godišnjakinji iz okolice Zadra dijagnosticiran karcinom dojke, kako liječnici kažu onaj najgori, progresivni. Ima i ime HR2 pozitivan, nehormonski karcinom dojke.
"Ja sam napravila ultrazvuk koji je pokazao neku tvorbu tri centimetra. Dok sam došla do termina u Zadru u 7. mjesecu on je već narastao četiri centimetra. Bio je velik sedam centimetara", započinje svoju priču Lidija.
I dok su njezine prijateljice ispijale kave, radovale se izlascima, ona je obilazila liječnike. U zadnje tri godine prošla je 10 ciklusa kemoterapija, 25 zračenja i 13 imunoterapija. I taman kad je trebala primiti onu zadnju, saznala je da je trudna. Liječnici su se digli na noge.
"Svi onkolozi su tražili abortus. Ne mogu reći da sam bila tužna što se bolest vratila već sretna zbog toga što mi Bog daje. On je božje čudo", kaže.
I čudo se rodilo. Maleni Antonio danas ima godinu i dva mjeseca i potpuno je zdrav i veseo dječak. I on i njegova hrabra majka lavica dokazali su nemoguće. No, samo dva mjeseca nakon poroda, crne slutnje liječnika su se obistinile - karcinom je metastazirao na drugu dojku i pluća.
"Nije mi niti u jednom trenutku bilo žao žrtvovati svoj život za svoje dijete", kaže Lidija.
Antoniju je njegova majka u ovim mjesecima najpotrebnija. Baš kao i sinu iz prvog braka, za čije se skrbništvo Lidija u ovim trenucima bori. Prvi ju je suprug ostavio čim je doznao za njezinu dijaganozu. Kad je najviše trebala ljubavi, Lidija je ostala napuštena, sama u svojoj bolesti.
"Rastali smo se, pala sam u depresiju, teško mi je bilo", kaže. No onda je srela Antu. Čovjeka koji je zaliječio sve njezine duševne rane.
"Mi smo se upoznali, ja nisam imala kose, nisam imala obrva... nijedne dlake na sebi", priča Lidija. Anto je njezin anđeo čuvar. Morao je dati otkaz kako bi se brinuo o dvomjesečnom dječaku i bolesnoj supruzi. Umjesto da uživaju u prvim danima roditeljstva, krenuli su u borbu protiv zloćudne bolesti koja traje i danas.
"Ta se ljubav ne može opisati. Ja sam isto bolovao od karcinoma pluća i bubrega", rekao nam je Anto.
Najteže im pada što nemaju nikakvih primanja, a država je neumoljiva. Računi samo stižu.
"Imamo 300 kuna dječijeg doplatka kojeg nisu ni isplatili osam mjeseci i 500 kuna njege", kaže Anto.
U 40-tak skromnih četvornih metara količina ljubavi i volje za životom je neopisiva. Lidija je prava hrabra lavica. Nije sama, ima ih cijela grupa na Facebooku. Neke od njih su izgubile bitku i s time se Lidija, kako kaže, ne može pomiriti.
"Najteže mi je pala smrt moje prijateljice 19.03. kad su se prodavali narcisi za žene oboljele od raka dojke", kaže.
U skromnim uvjetima obitelji Zečević najviše je potreban novac i potrepštine za malenog Antonija. Ali Lidiju ni to ne brine, kaže, snaći će se. Ima dobrih ljudi. Brine je, kako kaže, hoće li moći gledati svoju djecu kako odrastaju.
"Želim da ozdravim radi svoje djece. Danas - sutra i zaposlit se ako Bog da. Da prizdravim da mogu svoju djecu gledati kako rastu", kaže.
Velika je ta roditeljska ljubav. A majčine su misli uvijek iste. Lidija ih ima svega nekoliko - želi biti uz svog malog anđela i zaigrati s njim nogomet, naučiti ga prva slova i proći ona prva pubertetska zaljubljivanja. Samo to. A njemu, malenom Antoniju samo treba njegova mama, mama lavica. Zato im pomognite da uspiju, da dožive bolje dane.
Uplatom i jedne kune na račun učinit ćete mnogo!
