Nakon što je zastupnica Mosta, Ivana Ninčević Lesandrić, u raspravi o izglasavanju nepovjerenja ministru zdravstva Milanu Kujundžiću, opisala svoje traumatično iskustvo kiretaže bez anestezije, predsjednik Sabora, Gordan Jandroković maltene joj je izrekao opomenu "jer je iznijela vrlo intimnu stvar" i dovela ga – u neugodnu situaciju.
Uslijedila je, međutim, lavina podrške saborskoj zastupnici zbog upozorenja na važnu temu ali i zbog ljudske hrabrosti, no bilo je na društvenim mrežama i mnogo osude, a osuđivali su je i muškarci i žene – zbog iznošenja intimne teme pred širokom javnošću.
Službenih informacija o tome je li praksa kiretaže bez anestezije u Hitnoj službi, odnosno u bolničkom sustavu, pravilo ili iznimka – nema. Poznato je, međutim, da su se već potpisivale peticije, da problem postoji dugo i da očito nije otklonjen.
"Žena mora dobiti analgetike ili anesteziju"
O problemu smo razgovarali s dr. Jasenkom Grujić Koračin, poznatom ginekologinjom s dugogodišnjom praksom u hrvatskom zdravstvenom sustavu koja danas vodi ginekološku polikliniku. Dr. Grujić je članica Inicijative za regulaciju priziva savjesti u medicini koja se bavi unapređenjem ženskih reproduktivnih prava. Na pitanje kako komentira činjenicu da se u Hrvatskoj 2018. godine obavlja kiretaža bez anestezije i kako je to moguće i jesu li poznati razmjeri takve prakse, dr. Grujić odgovara: "Ne radim u bolnici i ne znam kakva je praksa u bolnicama, ali imam mnogo pacijentica koje su mi dolazile s informacijama vrlo sličnima ovome što je iznijela zastupnica u Saboru. Prema tome, nema sumnje da se to događa. A to što se događa je protivno svim pravilima struke. Žena mora dobiti analgetike ili anestiziju kada se pristupa takvom kirurškom zahvatu. Onaj liječnik ili ona ekipa koja je to učinila morala bi profesionalno odgovarati za to."
NET.HR: Kako komentirate javnu diskusiju o tome je li saborska zastupnica trebala o tome govoriti javno, u sabornici?
GRUJIĆ KORAČIN: Čestitam joj na hrabrosti. Ako je bila diskusija o zdravstvu, zašto se ne bi iznijelo vlastito iskustvo? Vlastito svjedočanstvo. Zašto ministar zdravstva i cijela javnost to ne bi trebalI čuti? Je li moguće da ima onih koji misle da je to neprimjerena tema za tako uvaženu instituciju kakav je hrvatski Sabor? To je iznimno važna tema za svaku ženu, za svaku pacijenticu i pacijenta kojima se ne pristupa po pravilima struke. A struka kaže da se ženi kojoj se radi takav zahvat mora dati adekvatna anestezija. Kroz reakcije onih koji kažu da to nije tema za Sabor vidimo ono nazadno očekivanje da žene trebaju šutjeti o ženskim temama. Ako se radilo o kiretaži nakon spontanog pobačaja, radilo se o jednom vrlo stresnom, tužnom stanju za ženu i ovo iskustvo sigurno je produbilo traumu. Nedopustiva je stigmatizacija žena nakon pobačaja, bilo kakvog. A ovo je isto jedan vid stigmatizacije. Ženska reproduktivna prava su uvijek tretirana kao nekakav tabu, smatra se da se o tome ne treba govoriti u javnosti, da to treba gurnuti pod tepih. Ovo pokazuje u kojoj mjeri smo nazadovali u ženskom pitanju pa i osnovnim pravima žena. Svaka situacija koja se tiče zdravlja osobe je na neki način intimna, ali to ne znači ako je došlo do nečeg lošeg – da o tome treba šutjeti. Pacijenti imaju pravo upozoriti na loše postupanje, a trebalo bi biti moguće i institucionalno riješiti takakv slučaj.
NET.HR: Što vi mislite, zašto dolazi do takvih slučajeva, kiretaže bez analgetika i anestezije. Je li moguće da se to radi zbog uštede?
GRUJIĆ KORAČIN: Ne mogu vjerovati da bi uzrok bila štednja. Ti lijekovi, narkoanalgezija, uopće nisu skupi. To ne može biti. I ovaj slučaj i sve druge treba ispitati i utvrditi o čemu se tu radi i riješiti taj problem. Niti jedna žena u Hrvatskoj više ne smije doživjeti kiretažu bez analgetika i nevjerojatno je da se to još uvijek događa.
NET.HR: Upravo je u javnoj raspravi reformski paket za zdravstvo. Što vi kao ginekolog s velikim iskustvom rada s pacijenticama izdvajate kao najveće probleme ginekologije danas u Hrvatskoj?
GRUJIĆ KORAČIN: Mnogo je problema u ginekološkoj zaštiti žena u Hrvatskoj u ovom trenutku, a rekla bih da sustav toga nije ni svjestan. Oni s vrha rukovode se statističkim podacima koji prikazuju situaciju u ružičastom ozračju što ne odgovara stvarnosti. Prije svega, sve su veći problemi oko induciranog pobačaja na zahtjev žene do 10. tjedna. Tu je strahovita stigmatizacija. Mnogo žena nije informirano na pravi način o mogućem medikametoznom pobačaju, mogućnosti da žena bira između medikametoznog i kirurškog pobačaja. Mnogim ženama u Hrvatskoj teško su dostupne ginekološke ambulante. U bolnicama je sve više problema s "prizivima na savjest". Moje osobno iskustvo kao ginekologinje jest da žene sa spontanim pobačajem, koje se suočavaju s dugotrajnim krvarenjem, dugo čekaju na obradu, a kažu mi da su izvrgnute sumnji liječnika – da su one to možda same htjele prouzročiti. Na žalost, ginekološka struka u Hrvatskoj se jako zatvorila, došli smo do više od 50 posto ginekologa koji odbijaju napraviti abortus, dakle, odbijaju obaviti svoju profesionalnu dužnost i pozivaju se na tzv. priziv savjesti. Rekla bih da nazadujemo. A da se u raspravama u stanju u zdravstvu i teme koje se tiču ginekologije i zdravstvene zaštite žena guraju u stranu.
