Na Bleiburškom polju se obilježava 73. obljetnica bleiburške tragedije i križnih puteva. Ovogodišnja komemoracija održava se uz značajniji angažman austrijskog redarstva kojem će pomagati i određeni broj pripadnika hrvatske policije, kao i redari Počasnog bleiburškog voda, a nazoče i djelatnici austrijskog državnog Ureda za strance da bi se spriječila bilo kakva ustaška ili nacistička ikonografija kakvih je bilo prijašnjih godina.
"Mene ipak malo čudi da se austrijske vlasti sada pozivaju na poštivanje austrijskih zakona. Nisu oni napisani ovo proljeće, valjda postoje desetljećima, a znamo što se tada događalo. Otvoreno se dolazilo u ustaškim odorama, majicama AntePavelića, skandiralo... Zanima me kako tada nisu reagirale austrijske vlasti. Kad kažete neki, bojim se da postoji, kao u svemu u Hrvatskoj, službeni i neslužbeni dio. Od svih ćemo službeno čuti da se poklanjaju žrtvi, a neslužbeno događaj služi za komemoriranje NDH i ustaškog pokreta", poručio je u razgovoru za N1 povjesničar Hrvoje Klasić.
Smatra da pojačan interes austrijskih vlasti leži u činjenici da ondje vlada desna koalicija koja sebe ne želi prikazati kao leglo nacizma.
"Mi kad govorimo o desnici u Hrvatskoj i konzervativnoj desnici u Europi, to su dvije različite strane. AngelaMerkel je desničarka, no ne pada joj na pamet poklanjati se nacističkim zločincima ili reći da su u Paragvaj otišli oni koji su išli tražiti slobodu. Ono što se događa po štandovima, u šatorima, na neslužbenom dijelu, u tome je bit komemoracije. U službenom dijelu čuju se jedne, u neslužbenom dijelu druge poruke. Bilo bi zanimljivo čuti stavovi sudionika ne o žrtvi, nego o ustaškom pokretu i NDH", rekao je Klasić.
Hrvoje Klasić, koji je i kolumnist Net.hr-a, vjeruje da se točan broj žrtava nikad neće definirati te da varira od 20 pa do 70 tisuća.
"Tu naravno su bili ne samo Hrvati, ne samo pripadnici ustaške vojske i domobranstva, bilo je civila, često su i ti civili bili predstavnici vlasti u gradovima koji su bili očišćeni od Srba i židova. Da ne bi bilo, svi su oni ubijeni van zakona, bez presuda... Brojke su različite, osim Hrvata ubijene su i tisuće srpskih i crnogorskih četnika, slovenski kolaboracionista, bilo je svega. Mislim da je to najveća sramota antifašističkog pokreta i mislim da je to nešto čega se treba sramiti. Oni koji su to napravili su okaljali ne samo svoje ime, nego i onih koji su se časno borili od '41. do '45.", objašnjava povjesničar.
To što vodeći političari u Bleiburg šalju izaslanike, smatra Klasić, najbolje govori da se nismo i ne znamo suočiti s prošlošću. "Ipak, kad pogledam kakve poruke šalju političari pa i predsjednica, možda bolje da šalju izaslanike i da što manje govore", zaključuje Klasić.
