Prošlog tjedna dogodio se prijelomni trenutak u povijesti hrvatske glazbe – Lijepa Naša konačno je dobila službenu top-listu singlova! Na žalost, teško se sjetiti nečeg što je u istoj toj glazbenoj povijesti stiglo toliko prekasno, i to ne samo zbog činjenice da, primjerice, takve ljestvice u Britaniji ili SAD-u postoje još od prve polovice pedesetih godina prošlog stoljeća.
Prvi i osnovni problem svih ovakvih rangiranja je što već godinama pokazuju samo mali dio cjelokupne slike, odnosno popularnost neke pjesme i, samim time, izvođača, procjenjuju isključivo prema učestalosti puštanja na radiju. Prije 15-20 godina takav je pristup imao smisla i davao neku određenu težinu, dok je iz današnje perspektive teško shvatiti kome je zapravo namijenjen.
Čak i estradne zvijezde i zvjezdice već se dugo, prepune ponosa, hvale klikovima koje su njihove pjesme u rekordnom roku prikupile na YouTubeu, pri čemu se zaista teško sjetiti kada su i u kojem kontekstu uopće spomenule da ih se može čuti i na radiju. Pridodamo li tome i društvene mreže te internetske servise poput Bandcampa i Soundclouda, na kojima svoju glazbu možete predstaviti i objaviti uz potpuno ignoriranje tradicionalnih kanala diskografske industrije, dolazimo do situacije u kojoj itekako aktualna postaje ona stara poslovica "tresla se brda, rodio se miš".
Naime, radijski urednici oduvijek su, ne samo kod nas, puštali isključivo mainstream izvođače, one koji albume objavljuju za velike etikete. S druge strane, zahvaljujući navedenim, "do it yourself" kanalima distribuiranja glazbe, postoji čitav niz izvođača koji će bez ikakvog problema napuniti zagrebačke klubove iako njihovu stvar vjerojatno nikad nećete imati prilike čuti na radiju.
Što se tiče onih koji su osigurali svoje mjesto u povijesnoj, prvoj ljestvici najvećih hrvatskih hitova, od toga neće imati previše koristi jer će im čak i najviše pozicije na istoj u najboljem slučaju donijeti dodatna tri ili četiri prodana primjerka njihovog albuma.
Na kraju, sudeći prema većini dosad objavljenih tekstova o HR TOP 40, razloga za slavlje imat će isključivo novinari skloni pisanju o najrazličijitim oblicima "žutila". Osim što će sada mnogo lakše moći dodjeljivati sulude titule poput „kraljica estrade“, već su se počeli pojavljivati i tragikomični naslovi poput "Nina Badrić pobijedila Severinu".
