Umirovljeni vatrogasni časnik iz Podstrane Jakov Lišnić (69) dulje je vrijeme imao tegobe s desnim okom, uslijed kojih bi se pojavilo crvenilo i osjećaj kao da mu je u oko nešto upalo.
Ovaj neugodan problem riješio bi injekcijama na hitnom prijemu splitskog KBC-a ili u svojoj lokalnoj ambulanti, no kako se ista situacija ponavljala svakih nekoliko tjedana, u svibnju ove godine liječnici su mu predložili da ode na bolničko liječenje kako bi napravio dodatne pretrage, piše Slobodna Dalmacija.
Lišnić je deset dana proveo na Klinici za očne bolesti na splitskim Firulama tijekom kojih mu je ustanovljena upala desnog oka, ukinuto uzimanje kapi te propisano korištenje posebnoga gela i umjetnih suza.
Iako je stanjem u bolnici i više nego zadovoljan, prvenstveno misleći na čistoću, higijenu, ljubaznost i brižnost osoblja, od čistačice pa sve do sestara i liječnika, jednu stvar, kaže, ni u snu nije očekivao. Naime, boraveći tih deset dana u bolničkoj sobi, nijednom za ručak ili večeru nije dobio kompletan pribor za jelo (a i ono što bi dobio u većini slučajeva bilo je plastično).
"Pribor za jelo u bolnici puno je veći problem od same hrane. Tko hoće pojede, tko neće vrati. Ali kako nešto i pojesti kad nemate s čime jesti? Dobijete recimo juhu bez žlice. Komad mesa bez noža. Što se meni redovito događalo. To je zaista strašno, morate uzeti meso u ruke i gristi ga. Bilo nas je četvero u sobi i nitko nikad nije dobio kompletan beštek. Sad zamislite vi odjel starih ljudi, nemoćnih, jednome zatvoreno jedno oko, drugome oba, kako će oni jesti? Srećom, imao sam jedno oko zdravo, pa sam nešto i vidio. Čak smo jedni drugima prali žlice da bi ih poslije mogli opet koristiti jer smo znali da ćemo ih teško dobiti. Taman kad se malo smiriš i misliš bit će bolje, sutra opet ista stvar", govori Lišnić.
Jednom je sestri koja mu je donijela jelo iz protesta sve vratio, kazavši kako se radi o nehumanim, neljudskim uvjetima. Ona mu je na to odgovorila da je nekoliko puta ukazala na ovaj problem osoblju kuhinje, no da ih tamo "nitko ne obadava".
"Jednostavno nije mogla ništa. Unatoč njezinim žalbama sve je ostalo isto. Liječnici su u vrijeme ručka u ambulantama ili na operacijama pa i ne vide što se događa. Čak sam čuo priče kako netko u kuhinji misli da mi pacijenti krademo perune i noževe i da ih zato nema. Jadno se osjećate tada. Mislim, kome treba perun star 35 godina i s neravnim vilicama? Pa tko bi to nosio kući...? Zadnje što bi netko napravio. Stvarno nema nikakvog smisla. Ovo čak nije sramota za splitsku bolnicu, ovo je jadno. Ne može biti sramota, nego beznađe. Kako bolesnik može jesti, kad nema s čime? Razočaran sam što su me dočekali ovakvi uvjeti", kaže ovaj umirovljenik, apelirajući na to da se napravi humanitarna akcija u kojoj bi se bolnici donirao pribor za jelo.
Iz KBC Split bez službenog stava
Za komentar smo iz Slobodne Dalmacije zamolili pomoćnika ravnatelja KBC Split, dr. Antona Marovića, koji je odgovorio da nema namjeru pričati o priboru za jelo u splitskoj bolnici i uputio list da pošaljemo službeni e-mail odnosima s javnošću. Od njih odgovor i službeni stav bolnice nisu dobili.
