Dino Jurić Šestić ima sedamnaest godina. Do prije godinu i pol živio je u rodnoj Vrbanji kod Županje, potpuno zdrav, a onda su tog veselog sportaša počele mučiti nesanica, bolovi u vratu i gubitak pamćenja. Liječnici su postavili dijagnozu.
"Njegova bolest je vrlo neobična, radi se o paraneoplastičkom encefalitisu. Dakle, on ima upalu mozga, potaknutu protutijelima koja se stvaraju u njegovu organizmu", objašnjava infektolog Branko Miše s klinike dr. Fran Mihaljević.
Liječnici ni u literaturi nisu pronašli tako mladog pacijenta s istom dijagnozom. Bolest se obično javlja kod starijih pacijenata i to uslijed tumora, no u 14 mjeseci, koliko Dino leži u zagrebačkoj klinici dr. Fran Mihaljević, tumor nije pronađen.
"Najčešće su to u bolesnika muškoga spola tumori testisa. Međutim, Dino ima zapravo nepoznati okidač stvaranja tih protutijela koji napadaju određene regije mozga", kaže Goran Tešović, pročelnik Zavoda za infektivne bolesti djece.
Dino je prije bolesti ime svoje rodne Vrbanje proslavio sportom. Bio je uspješni taekwondoist, viceprvak Hrvatske, koji se upravo spremao ući u reprezentaciju.
Kolege iz razreda, koje su uvijek bile uz njega. žele mu samo da ozdravi.
"Dino je jako vedra osoba, uvijek je bio nasmijan, sve nas je činio veselima. Jedina mu je mana, mislimm nama je to bilo simpatično, što god bi uzeo u ruke, to bi nam i pokidao", kaže kroz smijeh Dinina prijateljica iz razreda Maja.
"Dino, svi smo uz tebe i uvijek ćemo biti. Jako nam, jako, jako fališ. Mi nismo ni posustali, nemoj ni ti. Čekamo te samo da nam se vratiš", poručuje Dini druga Maja.
Njegovi su kolege sami organizirali humanitarne akcije i otvorili račun za pomoć njegovim sada nezaposlenim roditeljima, da u Zagrebu iznajme stan i budu mu blizu svaki dan. A pokrenuli su i Facebook grupu preko koje također možete pomoći.
"Cijeli kolektiv Obrtničko-industrijske škole Županja svaki mjesec odvaja od plaće, nešto sredstava i evo već treći mjesec plaćamo im stan i režije, da im malo pomognemo, iako oni to zaista vrlo teško prihvaćaju, ali bolest ne pita", kaže Dinina razrednica Branka Budinski.
Roditelji pomoć doista ne traže, samo se nadaju da će im se javiti netko sa sličnim iskustvom, tko bi im mogao uliti novu nadu, utješiti ih ili savjetovati.
