Djelomično podudarna ili tzv. haploidentična transplantacija koštane srži u praksi predstavlja značajnu prednost u liječenju, prije svega, oboljelih od leukemije, jer nije potrebno čekati na odgovarajućeg donora ili tražiti uzorak iz banke koštane srži. Ova metoda transplantacije može riješiti problem pronalaženja donora u potpunosti, pa se smatra metodom transplantacije budućnosti.
Savršeno podudaranje između davatelja i primatelja koštane srži do sad je bio osnovni uvjet za transplantaciju matičnih stanica i najveća nada za oboljele od leukemije, raka limfnih čvorova, krvi, te za liječenje insuficijencije koštane srži i drugih genetskih bolesti. Međutim, već neko vrijeme u Acibademu, turskoj zdravstvenoj grupaciji u Istanbulu, provodi se transplantacija koštane srži s djelomično podudarnom HLA tipizacijom tkiva, što znači da donori mogu biti najbliži srodnici, članovi obitelji. Iako nisu savršeno podudarni rezultati će biti jednako dobri, ako ne i bolji, poručio je prof. dr. Ercüment Ovali, hematolog u bolnici Acıbadem Altunizade u Istanbulu i direktor Laboratorija za matične stanice Acıbadem Labcell i Banke krvi iz pupkovine.
Tim stručnjaka iz Laboratorija matičnih stanica Acıbadem Labcell već duže vrijeme fokusira se na haploidentične (djelimično podudarne) transplantacije. Za transplantaciju koštane srži uz pomoć α-β T Cell Depletion Metod (HLA), tzv. haploidentična metoda, nije potrebno tražiti srodnog donora u banci matičnih stanica jer donori mogu biti bliži članovi obitelji, bez obzira ako nisu u potpunosti podudarni s oboljelom osobom. Djelomično podudarna ili haploidentična transplantacija koštane srži primjenjuje se kod liječenja leukemije i drugih karcinoma kod djece i odraslih, a obavlja se u samo nekoliko centara u svijetu, među kojima je i Acibadem u Istanbulu.
Značajan pomak u dosadašnjoj metodi liječenja transplantacijom koštane srži onkoloških bolesnika, osobito onih s leukemijom, je da pri haploidentičnoj transplantaciji koštane srži donor može biti bilo koji član obitelji. To u praksi predstavlja značajnu prednost jer nije potrebno čekati na odgovarajućeg donora ili tražiti uzorak iz banke koštane srži. Tijekom primjene ove metode izdvajaju se opasne stanice (koje napadaju strano tkivo), dok se zdrave, matične stanice krvi daju pacijentima u vrlo visokim dozama. Ovakva metoda transplantacije može riješiti problem pronalaženja donora u potpunosti, pa se smatra metodom transplantacije budućnosti.
„Znanost stalno napreduje i zahvaljujući tome otkriveno je da T-stanice u imunološkom sustavu imaju svoje podskupove. Pojedini podskupovi se bore protiv tumora i mikroorganizama, a drugi protiv samog tijela. Stanični inženjering omogućava zadržavanje podskupova koji ubijaju tumorske stanice i mikroorganizme, a uništavaju podskupove koji se bore s normalnim stanicama, što eliminira potrebu za potpunim podudaranjem i omogućava transplantacije s djelimičnim podudaranjem. Kod presađivanja s djelimično podudarnom tipizacijom, pronalaženje potpuno kompatibilnih tkiva više nije neophodno. Stanice se mogu uzimati od majke, oca, braće i sestara ili djece“, ističe prof. dr. Ovalı.
Virusne infekcije su stalna prijetnja ovakvim zahvatima, ali laboratorijska istraživanja u Acibademu sve su naprednija. „U slučaju da se pokrene napad na normalne stanice ili krene infekcija, posebne matične stanice, koje razvijamo, zaustavit će napad. Koristimo matične stanice koje sprečavaju odbacivanje ili T-limfocite koji su posebno pripremljeni za borbu sa određenom infekcijom. Ukratko, manipulacija stanicama trenutno funkcionira na dvije razine, prva se zasniva na uništavanju stanica koje uzrokuju neželjene reakcije i usađivanju korisnih stanica, dok se drugi postupak izvodi samo ako postoji problem i zasniva se na presađivanju stanica koje se bore protiv konkretnog problema,“ precizirao je prof. dr. Ovalı.
Nova metoda spašava život pacijenta utoliko jer se minimalizira potreba za čekanjem potpuno kompatibilnog tkiva za transplantaciju, što nije nevažno.
„Ako pacijent nema donora čije je tkivo potpuno kompatibilno za transplantaciju, vrijeme čekanja dok se ne dobije potpuno podudarna koštana srž iz Svjetske baze koštane srži (Bone Marrow Donors Worldwide) može potrajti čak do šest mjeseci, što može perdstavljati presudan rizik za pacijente. Uz to, nitko ne može garanitrati da će se u Banci pronaći odgovarajuća koštana srž. Dosadašnji dobri rezultati presađivanja koštane srži haploidentičnom tj. metodom djelomične podudarnosti tkiva smanjuju potrebu za donorskim centrima odnosno bankama koštane srži jer je ovo efikasnija metoda s manje neželjenih nuspojava“, istaknuo je prof. dr. prof. dr. Siret Ratip, voditelj Odjela za hematologiju Acibadem Altunizade bolnice u Istanbulu, dodajući da se tom metodom uspješno liječe oboljeli od leukemije i drugih karcinoma. Prof. Ratip je, uz kolegu prof. dr. Ercümenta Ovalia, vodeći stručnjak za ovo područje u turskom Acibademu, te su svjetski priznati stručanjaci u ovom području medicine.
Acibadem trenutno prikuplja serijske i brojčane podatke koji su dovoljno opsežni da pokažu i u Turskoj i u ostatku svijeta da su djelimično podudarne odnosno haploidentične transplantacije uspješne koliko i potpuno podudarne transplantacije.
