Nakon što je Vlada na posljednjoj prošlogodišnjoj sjednici usvojila Program društvene i gospodarske revitalizacije potpomognutih područja Sisačko-moslavačke županije pogođenih potresom, razgovarali smo s ekonomistom, dr. Vladimirom Čavrakom, profesorom s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koji je sudjelovao u izradi prvog nacrta programa – koji je Vlada odbila jer ga je smatrala previše ambicioznim.
Dr. Vladimir Čavrak i živi na području grada Siska, iznimno dobro poznaje cijelo područje Banije, i kao građanin i kao znanstvenik, i boli ga činjenica da politički vrh ovakvim Programom zapravo poručuje da ne smjera zaustaviti proces propadanja cijele regije i preokrenuti trendove.
NET.HR: Kako ocjenjujete glavne smjernice Programa, ono što je poznato i pokazano do sada? Ministrica Tramišak i premijer naglašavali su da je vrijedan 15,3 milijarde kuna.
Čavrak: Taj Program sam već u e-savjetovanju ocijenio površnim, neprimjerenim zatečenoj situaciji u Sisačko-moslavačkoj županiji, posebno Sisku i Baniji i zapravo u ovakvom obliku i sadržaju nepotrebnim. Šteta što je ministrica Tramišak odbila javno objaviti iznos koji je njeno Ministarstvo platilo za izradu takvog papira. Koliko je priprema tog papira neozbiljna i koliko su autori, zajedno s ministricom Tramišak, bili površni, najbolje govori baš taj podatak od 15,3 milijarde koji je zapravo netočan, što znači da autori programa i ministrica očito imaju problem s osnovnoškolskom matematikom. Kad se zbroje stavke indikativnog financijskog plana iz Programa na stranama 134 i 135, ukupna suma je 16,35 a ne 15,3 milijarde. Izračun je, dakle, pogrešan za čitavu milijardu kuna! Tko ne vjeruje neka sam zbroji kratkoročne intervencije u iznosu od 4,7 mlrd. kuna, srednjoročne, 5,057 mlrd. kuna i dugoročne 6,6 mlrd. kuna.
NET.HR: Je li i taj iznos uopće dovoljan s obzirom na procjenu šteta i stanje u kojem je Banija?
Čavrak: Da, bilo bi dobro da sada Vlada kao vlasnik dokumenta malo bolje objasni kako misli s 15,3 milijarde kuna, koje namjerava uložiti u potresom pogođeno područje u devet godina, eliminirati štete od potresa koje su na Sisačko-moslavačkoj županiji procijenjene na više od 40 milijardi kuna i još dodatno revitalizirati to područje. Ja tu mogu samo naslutiti alkemijske sposobnosti. Očito je da će ova razlika od najmanje 25 milijardi pasti na leđa građana i lokalnog gospodarstva koje je i prije potresa bilo devastirano, a građani su već tada bili dovedeni na rub egzistencije što potvrđuje činjenica da je njih više od deset posto bilo blokirano prije potresa. Sisačko-moslavačka županija ima najveći broj blokiranih, a o tome, na primjer, ovaj papir nigdje ne govori.
Uz enormne štete koje su građani i gospodarstvo doživjeli u Domovinskom ratu, a koje do danas nisu kompenzirane i ovaj Program obnove i revitalizacije će u najvećoj mjeri zapravo opet pasti na leđa stanovništva i lokalnog gospodarstva. Ovaj Vladin Program ponovno Sisačko-moslavačku županiju stavlja u istu razinu s ostalim županijama koje nisu imale potres. U Programu nema gotovo ni jedne mjere ili aktivnosti, a niti izvora sredstava koji nije na raspolaganju pod jednakim uvjetima svima u Republici Hrvatskoj koji nisu doživjeli štetu od potresa. Bilo bi korisno da je Vlada u ovom papiru prikazala sva dosadašnja i buduća ulaganja države u svim županijama pa da se vidi koliko je novca uloženo u Dalmaciju, koliko u Slavoniju a koliko u Sisak i Baniju. Pokušajte pregledati samo izjave ministrice Tramišak u zadnjih nekoliko mjeseci pa usporedite iznose koje je poput Djeda Mraza obećavala drugim županijama i regijama pa ćete vidjeti da je to slično ovome što sada nudi Sisku i Baniji.
NET.HR: Može li se iz Programa nazrijeti kada bi se mogla očekivati "revitalizacija"? Odnosno, kada bi se mogli početi vidjeti prvi rezultati ovog Programa?
Čavrak: U Programu nema odgovora na glavna pitanja, što će se, kada i kako, događati i nema nijednog mjerljivog indikatora. Popisuju se uglavnom već realizirani i završeni projekti koji su započeli davno prije potresa i s njim zapravo nemaju veze te projekti u moslavačkom dijelu Županije koji nije doživio veće štete od potresa. To znači da je Vlada već u startu izbjegla da se na bilo što konkretno obaveže, a budući da nema kvantitativnih indikatora u budućnosti svaku i najmanju aktivnost može prikazati kao veliki uspjeh. Taj zaključak ojačava i javno obrazloženje da to zapravo nije Program nego samo "okvir", a da će se tek godišnjim planovima razrađivati detalji s tim da se u prethodnih godinu dana nije ni počeo izrađivati godišnji program za godinu koja počinje. Znači puna godina je trebala da bi se izradio samo "okvir".
NET.HR: Dakle, godinu dana nakon potresa Vlada je usvojila Program za revitalizaciju, koji je zapravo samo – okvir? Nije li takav program trebao biti gotov mnogo ranije? Što kao ekonomist, ali i stanovnik s razorenog područja mislite o brzini Vlade RH u donošenju rješenja za revitalizaciju Banije?
Čavrak: Ne bih htio biti neobjektivan pa reći da se baš ništa nije napravilo. Jest, napravilo se, ali moglo se i trebalo puno više. Građani su očekivali više i imaju pravo na takva očekivanja. Što se tiče brzine i posvećenosti Vlade ovom području i problemima, građani su zvižducima i negodovanjem to izravno izrazili gospodinu Plenkoviću neki dan u Petrinji. Koliko pratim šetnje predsjednika Vlade po Hrvatskoj, do sada još nigdje osim u Petrinji nije doživio toliko zvižduka i javnog nezadovoljstva. Poruka je jasna.
Iako moram priznati da je gospodin Plenković u zadnja tri mjeseca znatno napredovao. Početkom rujna je u Petrinji na pitanje kada će krenuti obnova rekao "bit će kad bude spremno", a neki dan na godišnjicu potresa je izjavio da "ono što se nije napravilo do sada, napravit će se u budućnosti". Preciznije da ne može biti. Budući da su njegovi ministri i državni tajnici u protekloj godini radili po njegovoj ocjeni jako puno, meni se čini da su oni već zapravo od tog silnog rada preumorni. Svaki dobar trener bi takve umorne igrače poslao odmah na klupu i prije nego izgubi utakmicu zamijenio ih novim, mladim, poletnim i dodatno motiviranim igračima. Mudriji trener bi radi psihološkog poticaja publike u igru uveo i nekog igrača s domaćeg terena na kojem se igra utakmica. Ako tako ne bi postupio, pa ne daj Bože izgubio utakmicu, ubrzo bi on bio smijenjen.
Ministrica Tramišak u društvu župana Sisačko-moslavačke županije, Ivana Celjaka, te potpredsjednika Sabora, Davorka Vidovića, na predstavljanju Programa revitalizacije Banije
NET.HR: Vratimo se mi na vrijeme izrade Programa. Je li zbilja za ovo trebalo godinu dana?
Čavrak: Ovakve strategije se kvalitetno mogu izraditi za tri do šest mjeseci. Ali mene ta sporost sada više ne iznenađuje jer nakon svega čini mi se da to nije pitanje nesposobnosti, nego je to pitanje stava prema problemu. Za takav zaključak nudim svima poznati dokaz. Sjetite se koliko je vremena ovoj istoj Vladi trebalo za donošenje zakona o preuzimanju Agrokora. Samo tjedan dana. Znači da se može raditi rekordno brzo.
Na temelju svega što se i kako događalo u svezi Banije proteklu godinu imam sve više razloga vjerovati da Vlada namjerno radi sporo i nudi Program revitalizacije koji to zapravo nije. Zašto? Očito je da postoji implicitna strategija prema Sisku i Baniji koju Vlada ne želi javno izreći, ali se ona zapravo već događa. Izgleda da postoje snažni interesi da se taj prostor zapravo učini neperspektivnim i da se sve više ljudi odseli. Zbog toga se obnova i revitalizacija svode na PR. Pražnjenje prostora u tom kontekstu zapravo nije problem nego rješenje.
Dok su obnova i revitalizacija na čekanju ubrzano se povećava broj poduzeća za odlaganje otpada i paljenje smeća i to od Siska do Majura. Ima ih već desetak. A jedno je nedavno izgubilo pravo rada u Samoboru i već za par dana se premjestilo u Sisak. To su valjda te željene investicije koje narod slabo razumije. Mnogima je promaklo primijetiti da je Vlada početkom kolovoza, istog dana poslala na javno savjetovanje nacrt Programa revitalizacije i dopune i izmjene zakona o Fondu za razgradnju nuklearne elektrane radi ubrzanja izgradnje skladišta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori na Baniji. U međuvremenu je doneseno još nekoliko odluka s kojima se posao oko nuklearnog otpada ubrzava a obnova i revitalizacija su i dalje na čekanju ili idu puževim korakom. Za uspjeh u razvoju industrije otpada treba vam prazan prostor u kojem nema tko pružiti otpor takvoj razvojnoj orijentaciji.
NET.HR: Spominje li se zbrinjavanje nuklearnog otpada u Programu?
Čavrak: Potpuno se prešućuje. Ulaganja u izgradnju Centra za nuklearni otpad koja nisu mala nisu čak uključena u indikativni financijski plan, a autori Programa tu prevažnu činjenicu nisu prikazali ni kao pozitivan ni kao negativan čimbenik revitalizacije. Budući da osobno sumnjam da su Program radili ljudi s područja Siska i Banovine onda mi je jasno da oni za taj problem kao i mnogo toga drugoga zapravo ne znaju.
NET.HR: Poznato je da ste vi predvodili radnu skupinu koja je pripremala Nacrt Programa revitalizacije, na zahtjev Ministarstva gospodarstva i Ministarstva regionalnog razvoja, te da ste svoj dio posla završili još proljetos, a onda je ministrica Tramišak objavila da je vaš rad samo podloga - te je angažirala drugi tim za nastavak rada. Ima li u ovom materijalu koji je predstavljen sada ikakvih tragova vizije vaše radne skupine, vašeg rada - ili je sve što se radili i ponudili - bilo uzalud?
Čavrak: Danas, nakon vremenskog odmaka od skoro devet mjeseci od završetka posla koji je obavio moj stručni tim, mogu konstatirati da sam "ponosan što sam pokušao". Takvu je rečenicu izgovorio i znanstvenik u ovih dana populariziranom filmu "Don't look up" koji je predsjednicu svoje države upozorio na kataklizmu koja prijeti uništenju Zemlje. Film sam pogledao dan prije predsjednika Vlade i u filmu sam sebe prepoznao u liku znanstvenika jer sam Predsjednika Vlade osobno, 20. travnja 2021. godine, upozorio na kataklizmu koja prijeti Sisku i Baniji te predložio da se djeluje žurno s radikalnim i učinkovitim mjerama. Isto kao u filmu moj znanstveni tim je nakon toga doživio ignoriranje, omalovažavanje i čak više zahtjeva da o svemu trajno šutimo.
Sjetite se da je od nas, kao i u filmu, zatraženo da potpišemo ugovor da nikada nećemo javno govoriti o pitanjima revitalizacije Siska i Banije. Tiskovina koja je sramotno sudjelovala u pokušaju naše diskreditacije do danas nije objavila moj pisani ispravak. Vlada, isto kao u filmu, nije shvatila dramatičnost stanja u Sisku i na Baniji pa do danas nije pokrenula obnovu niti revitalizaciju nego je nakon godine dana još u fazi izrade "okvira" bez konkretnog sadržaja. Filmska predsjednica sa svojim bogatašima bježi na daleki planet gdje je odmah proguta neka nepoznata životinja. Bez obzira na sve, želim vidjeti drukčiji završetak u Sisku i na Baniji.
NET.HR: Što je u vašem nacrtu programa bilo bitno drugačije od ovog što je sada objavljeno?
Čavrak: U ovome Programu nema ni u tragovima onog za što smo se mi zalagali. Predlagali smo brze, radikalne i učinkovite mjere koje bi trebale izravno i to odmah pomoći građanima i poduzetnicima. To je bio i zahtjev brojnih poduzetnika i OPG-ova s kojima smo u pripremi prijedloga razgovarali. Mnogi od njih su dali primjedbe u e-savjetovanju ali ih je Vlada također glatko odbila. Ali od toga sada nema ništa jer nakon isteka godine dana Vlada je tek na razini izrade "okvira" s izgubljenom cijelom jednom godinom. Naš glavni cilj je bio generirati i potaknuti gospodarski razvoj i nova radna mjesta na novim tehnologijama te stvarna demografska rekonstrukcija. To bez poduzetnika i radnih mjesta nije moguće ostvariti pa smo mi u središte našeg prijedloga stavili poduzetnike, a ne državu i njezinu birokraciju.
S druge strane, Vlada je kao glavni cilj u okviru svog neoliberalnog koncepta nominirala povećanje konkurentnosti, ali je pri tome previdjela surovu činjenicu da je na ovom području konkurentnost manji problem. Ovdje je glavni i veći problem što zapravo nema dovoljno poduzetnika i poduzeća. Prosječni broj poduzeća i poduzetnika u Sisačko-moslavačkoj županiji je četiri puta manji od prosjeka Hrvatske. To znači da ovdje zapravo nemate koga učiniti konkurentnim. Prvo morate pomoći da se stvore novi poduzetnici ili da se potakne ubrzani dolazak poduzetnika iz ostatka Hrvatske i svijeta i da se stvori dobra investicijsko-poslovna klima da bi nakon toga mogli govoriti o problemu njihove konkurentnosti. Kako to nije jednostavan i lak proces smatrali smo da tom poslu treba pristupiti žurno i bez odlaganja. Mnogi će se u Hrvatskoj iznenaditi podatku da je danas u Županiji najveće poduzeće "Mlin i pekare d.o.o." iz Siska sa oko 1600 zaposlenih. Radi se o poduzeću koje je i samo u potresu doživjelo ogromne štete i s teškom mukom održava veliki broj gradskih i seoskih dućana sa jednim do dva zaposlena koji zapravo čine najveći broj zaposlenih u tom poduzeću. "Željezare", "Rafinerije", "Radonje" i drugih više uopće nema, a "Gavrilović" je sveden na nekadašnjih manje od 10 posto zaposlenih. Dakle, nemate koga učiniti konkurentnim jer oni koji su preživjeli već jesu konkurentni jer se nose s inozemnom konkurencijom, ali nemaju planova ni kapaciteta za daljnje širenje.
Ekonomist Čavrak: "Za obnovu i posebno revitalizaciju Siska i Banije neophodan je izravni autoritet predsjednika Vlade od kojeg on ne bi smio bježati niti sebi ostavljati odstupnicu"
NET.HR: Što izdvajate kao posebno važno iz vašeg prijedloga koji nije ugledao svjetlo dana?
Čavrak: Naš prijedlog se zasnivao na donošenju posebnog Zakona o revitalizaciji te na partnerstvu između poduzetnika i države u kojem država preuzima konkretne obveze u realizaciji brojnih infrastrukturnih projekata ali koji su primarno u funkciji razvoja gospodarstva i koji dugoročno smanjuju troškove što sportske dvorane i biciklističke staze definitivno nisu. Ponudili smo konkretan dinamički plan, ali se Vlada očito ne želi obvezati na konkretne projekte i rokove, što je zapravo početak izbjegavanja preuzimanja odgovornosti za razvoj ove regije. Nismo se zabavljali zastarjelom dilemom izbora između tržišta i države nego smo u skladu s modernom paradigmom predlagali partnerstvo poduzetnika i države.
Predlagali smo ulaganje od 10 milijardi kuna samo u investicije u razvoj gospodarstva dok se u ovom Programu za te svrhe predviđa samo 1,5 milijardi kuna i to iz Višegodišnjeg financijskog okvira 2021.-2027. putem javnih poziva bez ikakvih osigurača da će ta sredstva i završiti u gospodarstvu Sisačko-moslavačke županije. Radi se o tome da je Višegodišnji financijski okvir dostupan i drugim županijama pod jednakim uvjetima pa taj njihov iznos predstavlja zapravo samo potencijalna sredstva za koja je upitno koliko će gdje završiti. Do sada su takva sredstva završavala u razvijenijim županijama i povećavala regionalnu divergenciju. Mi smo zato tražili preferencijalni okvir koji je opravdan s obzirom na zatečeno stanje u ovoj regiji.
Nadalje, naš je Program sadržavao mnoštvo brojčano izraženih konkretnih ciljeva i indikatora čega u Vladinom programu nema. Ministrica je pokušala javno tumačiti da je naš Program neostvariv i ja se sada s njom potpuno slažem. S ovom Vladom, ministrima i državnim tajnicima koji su angažirani na terenu Siska i Banije, te sadašnjim institucionalnim okvirom koji u zadnjih dvadeset godina nije bio u stanju razviti Sisak i Baniju kao potpomognuto područje, zapravo nikakav konkretan program nije moguće ostvariti. Moguće je samo ono što se sada i radi a to je snažna PR aktivnost i što veća kontrola medijskog prostora kako bi se svaki kritički glas utišao ili eliminirao.
NET.HR: Ministar Ćorić je na predstavljanju rekao da prostor Sisačko-moslavačke županije, posebno sisački dio, "već 30 godina" zaostaje "u odnosu na prostor RH, kako ekonomski, tako i socijalno-demografski", no nije posebno govorio o uzrocima, i odgovornosti centralne vlasti zbog zaostajanja cijele regije.
Čavrak: Ministar Ćorić je točno rekao da taj kraj "30 godina zaostaje", ali kao moj student mogao je nešto više reći o uzrocima i razlozima. Ne toliko zbog samih činjenica koje njemu možda i nisu poznate nego više zbog toga što bez poznavanja uzroka nije moguće uspješno liječenje posljedica. Radi se o tome da su ključne odluke koje su pridonijele gospodarskoj devastaciji Siska i Banije sve odreda donošene u političkom Zagrebu, a ne u Sisku i Petrinji. I donošene su od strane centralne države, a ne od strane građana Siska i Banije. Najveće prirodno bogatstvo Sisačko-moslavačke županije na kojem se gradio rast i razvoj i na čemu je bilo zaposleno više od 10.000 radnika jesu nafta, plin i drvo.
Simbolički Zagreb i brojni mudraci u raznim vladama svojevremeno su donijeli odluku, najprije da sjedište sisačke Rafinerije iz Siska prenesu u Zagreb, a potom su je neki drugi uz mito prodali Mađarima. Pri tome su im poklonili hrvatsku naftu od koje je se bar trećina nalazi na području Sisačko-moslavačke županije. Danas ti Mađari odvoze našu naftu u Mađarsku, a Vlada očekuje da će ti isti Mađari koji su obustavili proizvodnju u Sisku sada graditi kod nas biorafineriju za čiju proizvodnju postoje puno bolji uvjeti u Mađarskoj nego u Sisku. Prije punih pet godina građani Siska i Banije su s velikim ushićenjem slušali predsjednika Vlade da će zbog nacionalnih interesa vratiti Inu u hrvatske ruke. Rezultat u pet godina jedno veliko ništa. To je samo dio priče koju ministar Ćorić prešućuje, ali koju narod Siska i Banije jako dobro pamti jer najveći gubitnici igrokaza s Inom jesu upravo stanovnici ove županije jer je ovdje zbog toga nestalo nekoliko tisuća radnih mjesta i brojne su obitelji zavijene u crno.
NET.HR: U kakvom su stanju druge legendarne tvrtke s tog područja?
Čavrak: Željezaru u Sisku su mudraci iz različitih hrvatskih vlada tri puta prodavali dok je nisu uništili i dok se nije ugasilo više od deset tisuća radnih mjesta. Nekadašnji Gavrilović je imao više od 6000 radnika i 5000 poljoprivrednika kooperanata, a o njegovoj prodaji se također odlučivalo u Zagrebu pa je danas sveden na ostatke ostataka od svega par stotina radnika. Kad se to sve zbroji onda je jasno da je odlukama političkog Zagreba u zadnjim desetljećima ovdje ugašeno više od 20.000 radnih mjesta. Upravo toliko je osoba iselilo u inozemstvo. Jesu li imali izbora. Sada im se navodno kao demografska mjera nudi 200.000 kuna da se vrate i opet se liječi posljedica, a ne uzrok. Glavne demografske mjere su donesene u političkom Zagrebu onda kada su početkom devedesetih preko noći smijenjeni stručni ljudi s čela tih velikih kompanija u Sisku i postavljeni šefovi portira za menadžere te kada su ta ista poduzeća nakon lošeg vođenja prodana takozvanim strateškim partnerima poput MOL-a uz pristojan mito
Hrvatska javnost treba znati da je ukupna rezerva prirodnog plina locirana na području Sisačko-moslavačke županije a da je plinoficiran samo dio Županije oko Kutine zbog Petrokemije koji nije doživio veće štete od potresa. U Petrinji, Glini i drugim gradovima Banije udaljenim tridesetak kilometara od skladišta plina nikada nije izgrađena plinska mreža ali je zato Dalmacija plinoficirana. Pretpostavljam da je to poznato ministru Ćoriću i da mu je poznato koje su troškovne prednosti korištenja plina kao energenta za kućanstva i za gospodarstvo, ali nije poznato zašto su odbili naš prijedlog plinofikacije Siska i Banovine kao strateški projekt od nacionalne važnosti. Odgovor će vjerojatno biti da je premalo potencijalnih korisnika, ali će se pri tome opet prešutjeti da ih je premalo jer je u zadnja dva desetljeća broj stanovnika uglavnom zbog iseljavanja smanjen za više od 40.000. Što se tiče linije drveta, u Petrinji je postojala tvornica namještaja čija je proizvodnja uglavnom završavala u Francuskoj i Velikoj Britaniji, ali i ona je zapravo uništena dok su radnici bili u rovovima u kojima su branili Hrvatsku.
NET.HR: Vi ste upozoravali da je i politika tečaja kune utjecala na propadanje industrije u Sisačko-moslavačkoj županiji?
Čavrak: Da je ministar Ćorić pažljivije slušao svog bivšeg profesora mogao je i on, i ostali ministri iz Vlade u kojoj sjedi, znati nešto više o tome koliko je tečajna politika zadnjih desetljeća desetkovala regije s pretežno industrijsko-izvoznom strukturom, a ubrzala regije koje su imale uvozno trgovačku strukturu i čiji rast se zasnivao na renti prirodnog položaja. Aprecirani tečaj je dodatno stimulirao uvoz a destimulirao izvoz pa je zbog toga nestala većina industrije i radnih mjesta u Sisačko-moslavačkoj županiji koja je i danas, čak i u takvim nepovoljnim uvjetima vodeća izvozna županija.
Prve odluke o fiksiranju tečaja bile su zapravo odluke o demografskoj devastaciji i o izvozu naše radne snage jer su ljudi morali zbog toga tražiti radna mjesta tamo gdje ih ima, u inozemstvu. Nisu ih mogli tražiti ovdje jer su naše Vlade bile nesposobne da potaknu rast zaposlenosti i to im zapravo nikada nije bio prioritet. Ozbiljni ekonomisti su tada na to upozoravali ali ih se kao ni danas nije slušalo. Uvijek je bilo dovoljno "dvorskih" ekonomista i znanstvenika koji su spremni opravdati svaku odluku vlasti. Manje-više sve Vlade su promicale ideju takozvane makroekonomske stabilnosti koja nas je dovela na europsko dno gdje se stabilno držimo jedino iznad Bugarske, a pitanje je dokle ćemo održavati i taj "uspjeh".
Plenković u Petrinji na kraju 2021.: "Stanovnici Banije su uputili jasnu poruku premijeru. Koliko pratim njegove šetnje po Hrvatskoj, do sada još nigdje osim u Petrinji nije doživio toliko zvižduka i javnog nezadovoljstva", kaže Čavrak u intervjuu za Net.hr
NET.HR: Premijer Plenković nije detaljno govorio o Programu, pustio je da ga hvale ministrica Tramišak i Ćorić, a što se tiče obnove cijelog područja prilično je oprezan, te je čak i izgovorio da se "možda moglo učiniti više", ali tvrdi da Vlada ne brine samo o fizičkoj obnovi nego i da "gleda naprijed", da misli i na revitalizaciju. Kakva je vaša poruka, kao znanstvenika koji je i emotivno vezan za Baniju - što je on kao premijer i njegova Vlada trebala drugačije ako želi dobro ovoj regiji?
Čavrak: Što se tiče premijera, on je dokazano vješt u izbjegavanju izravne odgovornosti za projekte koji nemaju izgledan uspjeh. Ako malo bolje promotrite činjenice onda ćete vidjeti da je u dva najveća i najvažnija problema izbjegao preuzeti osobnu odgovornost i delegirao ju na potpredsjednika Božinovića u stožeru za koronu i potpredsjednika Medveda za uklanjanje posljedica potresa u Sisku i na Baniji. A ako pogledate članak 54. Zakona o sustavu civilne zaštite onda on primarno predviđa da u situacijama proglašenja katastrofe, što je slučaj na Baniji, vođenje stožera preuzima predsjednik Vlade tek uz mogućnost da ovlasti nekoga drugoga. Stanje na Baniji zatečeno poslije potresa po meni je zahtijevalo da taj stožer izravno vodi predsjednik Vlade osobito ako se tom stožeru u opseg odgovornosti stavilo brojne zadaće koje su povezane s obnovom i revitalizacijom na što se često u javnim istupima poziva gospodin Medved.
I ako me pitate što bi Vlada trebala učiniti drugačije ako želi dobro ovoj regiji, biti ću brutalno iskren i decidiran. Trebala bi formirati jedan novi stožer sa stručnjacima i ljudima s ovog terena na čelu s predsjednikom Vlade ali bez ministara i državnih tajnika koji se već godinu dana zapetljavaju u bezvezna obećanja bez ikakvih rezultata. Osnivanje tog stožera bi moralo biti sastavnim dijelom Zakona o revitalizaciji kao lex specialisa koji bi sadržavao okvir za rješavanje svih specijalnih i specifičnih problema koje imamo na području Siska i Banije a nemamo u ostatku Hrvatske. Za obnovu i posebno revitalizaciju Siska i Banije neophodan je izravni autoritet predsjednika Vlade od kojeg on ne bi smio bježati niti sebi ostavljati odstupnicu. Dok god ne bude tako narod neće imati povjerenja jer je trenutno povjerenje u uspostavljen sustav i ljude koji tu kao nešto rade na vrlo niskoj razini. Po mom uvjerenju predsjednik Vlade tu nema baš puno izbora.
NET.HR: Svakodnevno ste na području Banije, osim što je gledate očima znanstvenika, vi tu i živite i dijelite sudbinu ovog kraja. Što vas najviše brine? Što mislite koji će trendovi obilježiti Baniju u narednom desetljeću? Premijer je ponosno naglasio da je broj stanovnika gotovo isti kao prije godinu dana, da ljudi ipak nisu masovno iselili kako se očekivalo...
Čavrak: Pa svi koji su mobilni i konkurentni do sada su već odselili. U dva zadnja desetljeća broj stanovnika je smanjen za 24 posto. Ali što se tiče broja stanovnika bolje je pričekati rezultate popisa koji će valjda uskoro biti objavljeni. Zbog toga bi korisnije bilo da Premijer registrira neke čvrste činjenice poput, na primjer, vrijednosti nekretnina u Sisku i na Baniji u odnosu na Zagreb, Dalmaciju i Istru. Tržišna vrijednost nekretnina je jedan od najboljih i najsigurnijih indikatora razine razvijenosti i perspektivnosti nekog područja. Perspektivna područja su uvijek područja useljavanja što povećava potražnju za nekretninama i povećava njihovu cijenu. Devastirana i neperspektivna područja su ona iz kojih ljudi masovnije iseljavaju i pri tome prodaju svoje nekretnine a kako u tim krajevima nitko ne želi živjeti malo je kupaca i niska je njihova cijena.
U gradovima i općinama Sisačko-moslavačke županije (na primjer, Petrinja, Glina, Novska, Martinska Ves, Popovača, Jasenovac) medijalne cijene građevinskog zemljišta 2020. godine iznosile su manje od 10 kn po m2. U isto vrijeme cijene u razvijenim županijama i na Jadranu iznosile su i više od 1000 kn po m2. To znači da je omjer cijena nekretnina na štetu područja i građana Sisačko-moslavačke županije preko 1 : 100. To govori o enormnoj razlici u bogatstvu i potencijalnom bogatstvu građana i poslovnih subjekta. Za razliku od razvijenih dijelova Republike Hrvatske, nekretnine na području Sisačko-moslavačke županije su do te mjere obezvrijeđene da ne predstavljaju bogatstvo nego često financijski teret jer iz također nižeg dohotka nema mogućnosti ni ulaganja u njihovo osnovno održavanje. Mislim da je to puno bolji indikator regionalnih razlika u Hrvatskoj kao i ukupnog stanja i blagostanja stanovnika koji žive u jednoj državi i koji poštuju isti Ustav i iste zakone.
Neki će stručnjaci reći da je niska cijena nekretnina prilika jer će poduzeća rado doći tamo, kupiti nekretnine i seliti proizvodnju. To je potencijalna mogućnost tržišnog rješenja koja ovdje postoji više desetljeća, ali se još uvijek ne bilježi masovan dolazak poduzeća iz razvijenih dijelova Hrvatske i Europe, osim nekih špekulanata, pa se ta teorija zasada empirijski ne potvrđuje. To također dokazuje da neoliberalne ideje kao paradigma regionalne politike ne funkcioniraju i da je potreban drugačiji pristup. Najviše me brine da se ovi specifični problemi Siska i Banije i dalje ne razumiju na odgovornim mjestima i da se i dalje liječe posljedice a ne uzroci. Još u siječnju protekle godine sam obrazlagao koliko je važno razvoj Siska i Banije povezati s razvojem Zagreba u okviru modernog koncepta metropolske policentrične regije, ali to nitko nije razumio i takvo što se ne nalazi u Vladinom Programu revitalizacije. Za ostvarenje tog koncepta nije dovoljna samo autocesta koja vodi do Siska. Ona je nužan, ali ne i dovoljan uvjet. Potrebno je mnogo više, ali toga nema u Programa a ja ne vjerujem u vladin PR. Ovih dana s pažnjom pratim katastrofalan odnos Vlade prema kolegama arhitektima i najavu izlaska dekana Arhitektonskog fakulteta izu Savjeta za obnovu. Sve to ne vodi u dobrom pravcu i ne ohrabruje.
