U noći s 20. na 21. studenoga 1991. dogodio se jedan od najvećih pokolja u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Iz vukovarske bolnice odvedeni su civili, ranjenici i vojnici i brutalno ubijeni na Ovčari. Najmlađa žrtva, Igor Kačić, imao je samo 16 godina, a najstarija žrtva, Dragutin Bosanac, imao je 72 godine, piše Danas.hr.
"Recite mojoj mami da su me odveli. To je to. Vojarna, Ovčara i kraj", kroz suze se branitelj Tomislav Baumgartner prisjetio riječi svog tada sedamnaestogodišnjeg sina koji je ubijen na Ovčari. Kao hrvatski branitelj branio je Vukovar na Sajmištu, a njegov sin je bio u sanitetu bolnice. Zajedno s majkom mislili su da je to najsigurnije mjesto.
"Mislio sam bolnica je to. Majka mu je medicinska sestra, on je dijete, pa neće ljude iz bolnice dirati valjda? Međutim, dogodilo se ono najgore", ispričao je svojedobno za RTL s knedlom u grlu i prisjetio se mjesta gdje su hladnokrvno presudili njegovu sinu, ugasili mu budućnost, nade i sve ono što je želio i trebao postati.
Sin mu je odveden u vojarnu, zatim na Ovčaru gdje je okrutno ubijen, a njegov otac je to saznao tek šest godina poslije. Sve vrijeme između toga nadao se da će se nekim čudom vratiti. Kada je pronađeno njegovo tijelo, otac je saznao gorku istinu. Njegov Tomislav je bio strijeljan. Analiza je pokazala s 99-postotnom sigurnošću da je riječ o njegovom sinu. Tomislav je bio jedan od civila koje su pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi s noći 20. na 21. studenoga 1991. odveli na Ovčaru i potom smaknuli.
'Ubijali smo ih od 7 navečer do 1 ujutro'
"Nešto se žestoko događalo protekle noći. Gotovo svi pričaju o masovnim strijeljanjima zarobljenih Hrvata i ranjenika vukovarske bolnice", riječi su srpskog novinara Jovana Drulovića koje je Mirko Valentić prenio u svojoj knjizi Rat protiv Hrvatske 1991.-1995.
I doista, nešto stravično se te noći dogodilo. Evakuacija vukovarske bolnice dogovorena je na pregovorima u Zagrebu te je prema sporazumu za nju bila odgovorna JNA, a trebale su je nadzirati međunarodne organizacije. Dan nakon pada Vukovara, jedinice JNA došle su u bolnicu i preuzele kontrolu nad njom. Iduće jutro izveli su osobe iz zgrade, utrpali u autobuse i odvezli u kasarnu JNA u Vukovaru. Nakon mučenja, njih 264 je prevezeno na poljoprivredno dobro Ovčara koje je udaljeno od Vukovara pet kilometara.
Hangar koji je ranije služio kao skladište poljoprivredne mehanizacije od rujna 1991. pretvoren je u logor za nesrpsko stanovništvo. U jednom od najvećih pokolja u Europi nakon Drugog svjetskog rata ubijeno je između 255 i 264 civila i vojnika. Većina su bili pacijenti vukovarske bolnice koji su najprije dovezeni u hangar gdje su im oduzete sve dragocjenosti i osobni predmeti. Onda je krenulo premlaćivanje i mučenje. Kada bi pala večer, odvezli su ih na oranicu u blizini gdje ih je čekala iskopana jama. Smaknuti su i zakopani bez ikakvog obilježja.
Među ubijenima je bio i francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier te hrvatski novinar i ratni izvjestitelj Siniša Glavašević čije su riječi preko vukovarskog radija davale nadu Vukovarcima u najtežim danima agresije. Najmlađa žrtva, Igor Kačić, imao je samo 16 godina. Najstarija žrtva bio je Dragutin Bosanac, koji je u vrijeme pokolja imao 72 godine. Na Ovčari su ubijene i dvije žene, Ružica Markobašić koja je bila trudna pet mjeseci te Janja Podhorski.
"'Noćas smo ih oko sedam navečer do jedan ujutro ubijali na Ovčari i Petrovoj gori', priča krupni bradonja iz Smedereva dok pije jutarnju kavu i puši dugačku muštiklu. 'I to baš na moju slavu sv. Arhangela. Joj da si čuo kako mole, cvile, plaču i tvrde da oni nisu ni na koga pucali i da nikoga nisu ubijali", stoji u zapisima Drulovića u spomenutoj knjizi.
Oni koji su strijeljali na Ovčari navodno su se time naveliko hvalili i nisu strahovali od mogućeg suđenja.
'Šljivančanin ubio nekoliko da vidi kako mu funkcionira novi skraćeni automat'
"Tijela pobijenih zatrpao je buldožer. Ubojice su pažljivo opljačkale žrtve: prstenje, burme, lančiće, ručne satove. Svi mi tvrde da je i Šljivančanin ubio nekoliko zarobljenika da bi video kako mu funkcionira novi skraćeni automat AK-74. Kapetan Miroslav Radić i ostali komandiri četa složili su se da je načinjena velika greška, odnosno da je trebalo diskretnije pobiti zatvorenike. 'Nisam imao dovoljno ljudi za ovu akciju te sam morao angažirati ove pijane dobrovoljce. Sad će zbog njihove brbljavosti o ovome svi znati i, da znaš, neće ovo ispasti dobro, kaže jedan komandir čete TO. Zanimljivo je da nitko od njih ne strepi od nekog suđenja, već se svi plaše zbog eventualnog revanšizma Hrvata. Zapravo, mnogi od njih otvoreno su mi rekli da nisu sigurni da se Hrvati jednog dana neće vratiti", zapisao je Drulović kao autentični svjedok obrane Vukovara.
Masovnu grobnicu na Ovčari otkrila je 1992. tadašnja novinarka Le Mondea Florence Hartmann koja je o tome obavijestila svijet. Iskopavanje za vrijeme tog otkrića nije moguće zbog okupacije, pa su snage UNPROFOR-a i promatrači Ujedinjenih naroda godinama čuvali grobnicu kako bi spriječili uklanjanje dokaza o stravičnom zločinu. Nakon mirne reintegracije 1996. provedena je ekshumacija koja je trajala 40 dana.
Pronađena su tijela 200 osoba, a za još 60-ak osoba se traga. Većini su utvrđene prostrijelne rane, a sedmero osoba je preminulo od posljedica premlaćivanja.
