Centar Zagreba pretvorio se u krčmu, čiji je glavni gost Tin Ujević. Javni prostor je, podsjetimo one koji možda zaboravljaju, onaj na kojemu ljudi inače mogu neometano šetati, voziti bicikl, gurati kolica s djecom, sjediti na gradskim klupama, ne daj bože prosvjedovati ili u turističkom obilasku fotografirati spomenike i druge znamenitosti.
Privatni kapital je manje-više ugušio takve akcije u Zagrebu, a njegova posljednja žrtva je Varšavska ulica. Uz neizostavnu asistenciju starog partnera Tomislava Horvatinčića s Radićevog trga. I Horvatinčić i jedan od vlasnika kafića, "bigbraderovac" Alen Macinić tvrde kako su nevini u ovom kupleraju.
"Što pitate mene za terase? Pa nije Varšavska moja ulica", kazao je Horvatinčić, a na našu primjedbu da to nije potpuno točno, budući da je prvu polovicu ulice uzurpirao za ulaz u podzemnu garažu, a da su ostatak "pojele" terase kafića koje on iznajmljuje, Horvatinčić odgovara: "Pitajte Grad! A kako je u Bogovićevoj?"
Tvrdi da nije vidio nikakve posude s cvijećem složene po spomeniku Tinu Ujeviću niti da je primijetio da je terasa jednog od kafića, Living Rooma, svojim stolovima ogradila gradsku klupu postavljenu oko jednog od dva drveta koja su ostala na životu otkad je entrepreneur navalio na Varšavsku bagerima. Privatizacija te klupe je stopostotna – kafići su čak po njoj stavili jastučiće ne bi li se njihovi gosti osjećali kao da su u dnevnom boravku.
"Imam dnevno tri pritužbe na Tina Ujevića", žali se gazda Macinić. "Ali nisam ja kriv ako gosti kafića primaknu stolice spomeniku. Meni je propisano da moraju biti udaljene 150 centimetara, a ja sam ih odmaknuo 180 centimetara. Dobio sam sve uredne dozvole, čekali smo ih kao kruh!", kaže on. "I ljudi su konačno počeli dolaziti, valjda zato što su im lijepe terase, potpuno su bijele", dodaje ovaj esteta.
"Cilj Grada kada je išao na licitaciju tim prostorom je bio da i Varšavska bude 'glavna'", pojašnjava Macinić, završavajući diskusiju Horvatinčićevim argumentom: " A što je s Bogovićevom?"
Moraju li baš sve javne površine Zagreba biti okupirane terasama privatnih lokala? Odgovor na to pitanje od nadležnih Bandićevih službi nismo dobili, iako se baš to dogodilo i nekad lijepoj i prohodnoj Varšavskoj ulici za koju nas je gradonačelnik toliko puta uvjeravao da nije javno dobro prodano za novac.
'To sigurno nije tako dozvoljeno'
Bandićevom prvom čovjeku prostornog u(ne)ređenja Davoru Jelaviću također, kada smo ga upitali o zatečenom stanju u Varšavskoj, na pamet prvo pada – Bogovićeva ulica. Detalji "nove špice" kao što su jastuci na gradskoj klupi te "nevidljivi" i "negledljivi" Tin Ujević nisu mu poznati.
"Pretpostavljam da je to tako u svakom gradu, pa i u Zagrebu da centar grada bude prekriven terasama. Postoji shema gdje se može s terasom, treba to provjeriti", kaže nam i upućuje nas na svog pomoćnika, šefa povjerenstva koje odobrava ugostiteljima smještanje terasa na javni prostor, Milana Rendulića. Upitan o Ujeviću i gradskoj klupi, Rendulić kaže:
"To sigurno nije tako odobreno, ali obratite nam se pismenim upitom."
Vezani članci:
arti-201101210657006 arti-201105160142006
