U Hrvatskoj nema institucije koja raspolaže podacima o broju podstanara, dok je evidencija o broju obveznika poreza i prireza na dohodak od iznajmljivanja stanova, dakle iznajmljivača, samo djelomična jer Porezna uprava na popisu ima samo one koji se sami prijave.
Podaci Porezne uprave kazuju, dakle, da su u 2009. godini u sjedištima četiriju dalmatinskih županija evidentirana ukupno 3182 iznajmljivača (Split 1165, Dubrovnik 1071, Zadar 769 i Šibenik 177), što ni izdaleka ne odgovara stvarnom stanju ni u jednom od navedenih gradova.
To prije što se uredno prijavljuju mahom iznajmljivači koji stambene prostore nude tvrtkama za privremene potrebe njihovih zaposlenika, kod kojih iznajmljivanje na crno ne prolazi. Neslužbene procjene kazuju da se prijavljuje samo deset posto iznajmljivača.
Gazdin porez Prijave se, međutim, redovito izbjegavaju kod iznajmljivanja stanova obiteljima ili pojedincima na duži rok, e da “višak” stambenog prostora ne bi bio službeno evidentiran, a time i dodatni prihod koji povećava ukupna primanja, što mnogim najmoprimcima ne odgovara.
Naravno, želi se izbjeći i plaćanje poreza, iako porez u pravilu plaća podstanar kroz iznos najamnine. Budući da podstanarima nije u interesu plaćati gazdin porez, a jest im u interesu pronaći makar i privremeni krov nad glavom, na prijavljivanju i ne inzistiraju. Podstanarski status dokazuju ovjeravanjem izjave kod javnog bilježnika, što državne i gradske institucije prihvaćaju. Tako se začarani krug, u kojemu su gubitnici podstanari i država - zatvara.
Gubitnički status što se ogleda u izloženosti volji gazde ne samo u dijelu prijavljivanja, nego i u određivanju visine najamnine i davanju otkaza kad god mu se prohtije, za podstanare u Hrvatskoj potrajat će sve dok država ne odluči uvesti reda u ovaj segment poslovanja nekretninama.
Do tada će istu podstanarsku sudbinu dijeliti i veći broj studenata na studiju izvan mjesta prebivališta, a podaci o njihovu smještaju mogu poslužiti za usporedbu broja legalno i na crno iznajmljenih stanova.
U Šibeniku 1700 podstanara Na Splitskom sveučilištu ovoga je trenutka upisano 24.000 redovnih studenata, s tim da samo četvrtina (6082) ima prebivalište u Splitu. Ako se pretpostavi da ih još toliko dolazi sa širega splitskog područja, proizlazi da stan u Splitu treba oko 12.000 studenata.
Poznato je da samo mali broj uspije dobiti smještaj u domu, ove akademske godine njih 790, a teško je povjerovati da se svi ostali usele kod rodbine ili da imaju vlastiti stan. Budući da ove godine subvenciju za najamninu dobiva 880 studenata, službeno ih je toliko u podstanarstvu, neslužbeno barem deset puta više.
Slična situacija je i u Šibeniku, u kojemu je, što nije tajna, iznajmljivanje stanova jedan od unosnijih poslova. Broj legalnih stanodavaca ne pokriva ni broj studenata (200) Veleučilišta koji stalni boravak imaju izvan Šibenika, ali ako se prihvati uobičajeni omjer da samo deset posto podstanara stanuje “legalno”, proizlazi da ih u Šibeniku ima više od 1700.
Procjene kazuju i da se u Zadru na crno iznajmljuje oko tisuću stanova, najviše studentima kojih je oko 5500, te poslovnim ljudima i njihovim obiteljima koji su se zadnjih godina doselili u Zadar zbog posla. Barem dvostruko veći, u odnosu na prijavljene, jest i broj iznajmljivača u Dubrovniku.
