Veselje pred početak škole, jer mnogi od ovih mališana u klupama nisu sjedali i po osam mjeseci. Nakon što su zatražili azil, konačno počinju pohađati školu. Prihvatila ih je obližnja škola Gustava Krkleca, u kojoj - očito konačno malo konkretnije - počinje i njihova integracija.
U Porinu je ukupno 90ero djece. Neki školu već pohađaju, a s ovih 28 mališana iz Afganistana, Iraka i Sirije zbrinuti su svi osnovnoškolci.
"Hrvatska dobro, škola, dobro!!!", rekli su nam. Djeca izbjeglica zasad pohađaju tri zagrebačke škole, a najviše ih ide u školu Gustav Krklec gdje ih učenici već čekaju.
"Svi smo se pitali na kojem oni jeziku pričaju, onda smo se pitali kako se oni zovu, pa je učiteljica rekla njihova imena, zapravo su slična kao i naša, samo neka druga slova", kazao je Lovro Jambrek, učenik OŠ Gustav Krklec.
Slova su u samo četiri mjeseca bez muke svaladali Mustafa i
njegova sestra Raja.
Svaki od njih ima svoj razlog zašto je jedva dočekao prvi dan
škole.
"Idem u škola biti doktor", rekao nam je Mustafa Almayali, izbjeglica iz Iraka. "Ja ću vidjeti prijateljice", kazala je njegova sestra Raja Almayali.
Godinu i pol dana nakon što su pobjegli iz Iraka, odlučili su se skrasiti u Hrvatskoj, gdje ih je Mirela svakodnevno pripremala za početak škole.
"Najviše su se veselili torbama koje su dobili, dugo smo ih pripremali da će škola biti, međutim sve se dogodilo iznenada, sve se nekako riješilo u par dana", rekla je Mirela Jozić iz Hrvatskog Crvenog križa.
Ipak, čekanje je probilo sve zakonske rokove.
"Zakon o međunarodnoj privremenoj zaštiti nalaže da se djeca uključe u obrazovni sustav najkasnije 30 dana od podnošenja zahtjeva za azil, a ova su čekala mnogo duže, neka čak i cijelo prvo polugodište", objasnila je Emina Bužinkić iz Centra za mirovne studije.
Ostaje riješiti problem manjeg broja srednjoškolaca, ali i onih najmlađih - poput Lejle koja se u Hrvatskoj rodila, pa je mjesto u klupama - već čeka.
