Počela je duga i vrlo zahtjevna utrka preko planine Atlas u Maroku ''Atlas Mountain Race'', a u njoj sudjeluje i Entoni Šeperić iz Hrvatske kao ambasador programa ''Moje mjesto pod suncem''.
VEZANE VIJESTI
Podsjetimo ''Moje mjesto pod suncem'' je program socijalne inkluzije za djecu iz društveno marginaliziranih obitelji koji provodi Udruga Centar za kulturu dijaloga, a sastoji se od niza besplatnih aktivnosti: od pomoći u učenju do kinoprojekcija, izleta, predstava, ali i rada s roditeljima.
Nastao je zahvaljujući grupi ljudi različitih profesija i interesa koji su se, nakon što su s kolegama i prijateljima bili aktivno uključeni u Inicijativu "Oslobodimo donacije hrane PDV-a", okupili u Rijeci tragajući za odgovorom: Kako dokinuti nepravdu kojoj su izložena djeca iz siromašnih obitelji?
VEZANE VIJESTI
- 'Moje mjesto pod suncem': Zraka koja najmlađima pokazuje put iz života u siromaštvu u bolje sutra
- Djeca zaslužuju jednake mogućnosti: 'Mnogi ne shvaćaju da su privilegirani time što mogu kupiti svježu hranu'
''Ljudi općenito ne znaju koliko su privilegirani i oni i njihova djeca time što, primjerice, mogu dijete poslati na izlet ili na neku slobodnu aktivnost. Ne razumiju koliko je djece koja to ne mogu, a što uvelike utječe na njihovu percepciju sebe, okoline i svojih potencijala. U programu ‘'Moje mjesto pod suncem’' radimo baš to – djeci koja to ne mogu, koja dolaze ispod ruba siromaštva, omogućavamo da se razvijaju na temelju svojih talenata, a ne socijalnog konteksta u kojemu žive'', kazale su još prije za Vijesti.hr voditeljica programa ‘'Moje mjesto pod suncem’' Sandra Grozdanov i socijalna pedagoginja programa Ana Karakaš.
''Motiviran višegodišnjim iskustvom svojih prijatelja, bračnog para Grozdanov, koji velikim i nesebičnim trudom zajedno s mnogim drugim volonterima čine sve što je u njihovoj moći kako bi velikom broju djece omogućili dostojanstvo vjere u vrijednost i ostvarivost vlastitih snova došao sam do čvrstog uvjerenja da je iskušavanjem i pomicanjem vlastitih granica moguće učiniti i nešto dobro za druge'', istaknuo je Šeperić kada je za Vijesti.hr obrazlagao razloge za prijavu na utrku.
Prije nešto više od pet godina napustio je poslovnu karijeru
i posvetio se obitelji, što je
rezultiralo promjenama u ritmu života, a predah od obveza našao
je u biciklizmu: ''Putovanje biciklom unijelo je posve novu
dimenziju i sadržaj mome životu. Htio sam vratiti osjećaj
samopoštovanja i želju za postignućem pa sam se stoga i prijavio
na Atlas Mountain Race''.
Riječ je o planinskoj utrci izdržljivosti bez vanjske podrške u
ukupnoj duljini od 1140 kilometara od Marakeša do Agadira preko
gorja Visoki Atlas u Maroku. Šeperić ističe: ''Moj pothvat je od
manje važnosti, mnogo je važnije skrenuti pozornost na sam
program i probleme djece kojima je namijenjen, a koji su uz dobru
volju svih nas uistinu riješivi''.
''Bicikl je, zapravo, jedna od općenito najboljih i najuspjelijih metafora života: da biste održali ravnotežu, kako kaže Einstein, morate neprestano - ići naprijed! I kao što ne postoje stručnjaci za život, bez obzira na reklame i galamu onih koji žele da u to povjerujete, tako je i s biciklom: tko god želi ići naprijed, jednostavno mora okretati pedale! Sve drugo je šuplja priča’’, kaže Šeperić i ističe da ga je bicikl naučio još jednoj važnoj stvari: ‘’Tko prestane okretati pedale, vrlo brzo gubi ravnotežu i – pada. Nikada, dakle, ne bismo trebali zastati u činjenju dobra jer u protivnom - padamo’’.
''Siromašna djeca propadaju kroz
sustav''
Iako je siromaštvo djece pogubno za cijelo društvo, i država
i društvo toga nisu do kraja svjesni ili ga ignoriraju, a
najčešće ga se doživljava kao ''palijativnu''
aktivnost. Sustav socijale u Hrvatskoj, često upozoravaju iz
udruge, kao da počiva na dobroti ljudi, a osnovna ljudska prava
ne smiju se temeljiti samo na njoj.
Da je za uspjeh u obrazovanju važnije roditi se u bogatoj obitelji nego s velikim talentima, potvrdilo je već nekoliko znanstvenih istraživanja. Jasno je pokazano da su visoka obrazovna postignuća u snažnoj korelaciji s visinom plaća, zdravljem i životnim zadovoljstvom, osobito u razvijenim zemljama.
VEZANE VIJESTI
- (Ne)moguća misija: Može li Hrvatska po uzoru na Novi Zeland imati 'proračun blagostanja'?
- O kakvoj socijalnoj pravdi govorimo dok petina stanovnika Hrvatske živi u siromaštvu?
I u Hrvatskoj postoje istraživanja koja upućuju na porazne posljedice socijalnog raslojavanja na cijelo društvo, poput onih Siniše Zrinščaka, Ivice Rubila, Paula Stubbsa i drugih. Međutim, u dnevnoj politici je teško vidjeti napor da se to socijalno raslojavanje zaustavi.
''Dio problema je u tome što smo mi još samo do prije dva-tri desetljeća živjeli u socijalno puno pravednijem društvu i ovo raslojavanje prolazi ispod radara svih nas. Primjerice, dok je prije dva do tri desetljeća siromašno dijete iz zabitoga hrvatskog sela moglo doći u Zagreb, obrazovati se i ostvariti uspješnu karijeru, danas siromašno dijete iz zabitog sela gotovo pa sigurno ostaje siromašan odrastao mještanin iz zabitog sela. S obzirom na to da je školski sustav preopterećen, puno više djece traži instrukcije - koje se plaćaju. Apsolutno su sve slobodne aktivnosti privatizirane, znači - naplaćuju se, čime dolazimo do situacije u kojoj uspjeti u školi i razviti talente, vještine i dodatna znanja mogu samo ona djeca čiji roditelji imaju novca. A takvo socijalno raslojavanje počinje još u vrtiću'', samo je dio priče o hrvatskom društvu koje su duboko svjesni ljudi koji rade u "Mojem mjestu pod suncu".
''Imamo dječaka koji živi debelo ispod ruba siromaštva, a darovit je, ima razne interese. Što mi činimo sa svojim sinovima i kćerima kada su tako daroviti poput njega? Upišemo ih na radionice, ljetne škole … koje će dalje potaknuti i razviti njegove interese. Što dijete time dobiva? Kroz takve aktivnosti dijete doživljava osjećaj uspjeha, što je nužan preduvjet za razvoj pozitivne slike o sebi. Zatim, usmjerenje u životu, veće samopouzdanje, otvaranje novih svjetova, socijalizaciju i u konačnici uspjeh u životu zbog svih tih i mnogih drugih faktora. Što dijete koje je darovito, a nema mogućnost pokazati tu svoju darovitost, može učiniti? Ništa. Postati rezignirano, imati lošu sliku o sebi, nisko samopouzdanje, a u konačnici i razviti obrambeni stav koji mu govori da je društvo nepravedno prema njemu'', upozorile su Grozdanov i Karakaš.
Ističu da siromaštvo predstavlja velik rizik od socijalne isključenosti obitelji u zajednici i pojave niza psihosocijalnih rizika za djecu, roditelje i ostale članove obitelji: ''Siromaštvo u djetinjstvu povezuje se s povećanim rizikom od razvoja problema u ponašanju u kasnijoj dobi. Zbog toga, u sklopu programa djelujemo preventivno - cilj nam je osnažiti djecu i prenijeti im 'konstruktivne alate' koje će kasnije moći koristiti u suočavanju i nošenju sa svakodnevnim izazovima''.
''Osim što siromaštvo utječe na djecu, povećani stres uzrokovan siromaštvom obitelji (tzv. ekonomski stres) može negativno utjecati na mentalno zdravlje roditelja, roditeljsko ponašanje (nasilni odgojni postupci, zanemarivanje, stroga disciplina), a to može imati negativan učinak na djecu. Također, djeca iz siromašnih obitelji imaju više teškoća sa završavanjem obrazovanja, stjecanjem višeg stupnja obrazovanja i kvalifikacije za bolje plaćene poslove u budućnosti. Iz svega navedenog zaključuju da je jasno kako je "siromaštvo višedimenzionalan fenomen te da je povezan s različitim aspektima kvalitete života pojedinaca''.
VEZANE VIJESTI
- Još jedan projekt koji je zapeo: Što je 'banka hrane' i zašto je Hrvatskoj prijeko potrebna?
- Kada će Hrvatska dobiti banku hrane? Bacamo 400.000 tona, a siromašnih je sve više
- U RH donirano hrane u vrijednosti tek oko 10 milijuna kuna: Kad će banka hrane?
Iako na razini države postoji Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014. –2020.) kao dokument koji bi trebao omogućiti sustavan pristup u rješavanju problema siromaštva i socijalne isključenosti, uz osiguravanje minimalnog standarda najugroženijem dijelu društva te sprječavanje novih pojava siromaštva i socijalne isključenosti, izostaje sustavno i dugoročno održivo rješenje - zaključak je to do kojeg su u ''Mojem mjestu pod suncem'' došli gledajući svakodnevnicu svojih korisnika.
''Neosviještenost o višedimenzionalnosti fenomena siromaštva i njegova socijalnog, zdravstvenog i psihološkog aspekta dovodi do pružanja samo materijalne pomoći. Izostaju pak mjere usmjerene k pružanju pomoći i podrške, osnaživanju obitelji i djece za izlazak iz kruga siromaštva. Za rješavanje ovoga problema potrebna je puno veća sinergija civilnog i akademskog sektora, kao i onih koji donose odluke'', ističu i poručuju:
''Nužno je i neopisivo važno da se o ovoj tematici neumorno piše
i osvještava širu javnost, ali i političare kako bi se stvarne
promjene počele događati i ''s vrha''. Jedino sustavna i
stabilna promjena glede siromaštva djece može učiniti
dovoljno veliku razliku zbog koje će naša djeca odrastati u
društvu dostojanstva i solidarnosti''.
VEZANE VIJESTI
