Sada je i službeno. Najveća i trenutno vladajuća politička stranka u Hrvatskoj, HDZ, i njezin (bivši) predsjednik Ivo Sanader, pravomoćno su osuđeni za pljačku i korupciju. Kako je sud utvrdio, udruženim kriminalnim pothvatom članovi ove stranke nezakonitim su radnjama izvlačili novac iz državnih institucija i tvrtki čime su Hrvatsku i hrvatske građane oštetili za višemilijunske iznose. Iako je ovo prva sudska presuda stranci nije i prva pojedincima iz te stranke. U posljednjih dvadesetak godina nemali broj hadezeovaca sa svih upravljačkih razina i iz svih krajeva Hrvatske osuđivan je za slične radnje. Taj broj bi bio i daleko veći da je hrvatsko pravosuđe dobilo priliku istražiti što se točno događalo u procesima pretvorbe i privatizacije 1990-ih kada su ljudi preko noći stjecali neizmjerno bogatstvo isključivo zbog članstva ili bliske povezanosti s HDZ-om.
I dok mediji, politički i pravni analitičari raspravljaju o nesvakidašnjoj činjenici da je politička stranka, i to najveća i vladajuća, osuđena za kriminal, htio bih podsjetiti da to nije i prvi slučaj da je jedan sud upravo spomenutu stranku i njezine prvake proglasio odgovornima za provođenje nezakonitih radnji. Ili, preciznije, da se visokopozicionirane hadezeovce optužilo da su se udruživali s ciljem činjenja kaznenih djela. U optužnici hrvatskim političarima i vojnim zapovjednicima iz BiH za masovne zločine počinjene nad muslimanskim stanovništvom tijekom 1992. i 1993. na teritoriju tzv. Herceg-Bosne koju će Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu prihvatiti i na temelju nje donijeti konačnu osuđujuću presudu, kao jedan od preduvjeta koji je omogućio provođenje zločina navodi se organiziranje "udruženog zločinačkog pothvata".
Udruženi zločinački pothvat
U optužnici između ostalog stoji: "Počev od 18. studenoga 1991. godine… više osoba je pokrenulo i sudjelovalo u udruženom zločinačkom pothvatu političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja bosanskih Muslimana i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije Republike Bosne i Hercegovine za koje tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj Zajednici (a kasnije Republici) Herceg-Bosni, te pripajanja tih teritorija kao dijela 'Velike Hrvatske'… kako bi one postale dio Republike Hrvatske ili bile blisko povezane s njom… Više osoba se pridružilo tom udruženom zločinačkom pothvatu, sudjelovalo u njemu i dalo mu svoj doprinos, a među njima su bili Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske, Gojko Šušak, ministar obrane Republike Hrvatske, Janko Bobetko, jedan od najviših generala u Vojsci Republike Hrvatske… Među ostalim sudionicima bili su… razni čelnici i članovi Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine na svim nivoima…"
Stranka, tj. HDZ se izrijekom apostrofira u nastavku teksta optužnice kako bi se naglasila koordinacija djelovanja bosanskohercegovačkih hadezeovaca s onima u Zagrebu. "Vladajuća stranka u Republici Hrvatskoj, Hrvatska demokratska zajednica, organizirala je i kontrolirala svoj ogranak u Bosni i Hercegovini, HDZ-BiH. U drugoj polovici 1991. ekstremniji nacionalistički elementi HDZ-BiH, pod vodstvom Mate Bobana, Darija Kordića i drugih, uz podršku Franje Tuđmana i Gojka Šuška, preuzeli su efektivnu kontrolu nad tom strankom". Da zaključim, prema presudi Haškog suda šestorica optuženih bosanskohercegovačkih hadezeovaca počinila su u okviru udruženog zločinačkog pothvata, a u kojem je sudjelovao i tadašnji vrh hrvatskog HDZ-a predvođen predsjednikom stranke Franjom Tuđmanom, sljedeća kaznena djela: progone, ubojstva, silovanja, deportacije, prisilna premještanja, zatvaranja, seksualna zlostavljanja, razaranja gradova i sela, pljačku imovine itd.
Je li samo smrt spasila Tuđmana, Šuška i Bobetka da se zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu i osobno nađu na optuženičkoj klupi Haškog suda danas možemo samo nagađati. Pa ipak, unatoč nepostojanju presude opsežna dokumentacija koja je nastala dugogodišnjim djelovanjem suda i koja je svima javno dostupna neosporno dokazuje njihovu odgovornost. I ne samo njihovu nego i brojnih čelnika i članova HDZ-a i HDZ-a BiH sa svih nivoa.
Što na sve to kažu građani?
Kako na ove poznate i presuđene činjenice reagiraju hrvatski građani? Dio, po svemu sudeći manji, svakodnevno na različite načine upozorava na kriminal i zločine onih koji se uporno predstavljaju zaštitnicima Hrvatske. Drugi dio, po svemu sudeći puno veći, sve navedeno očito ne smatra dovoljno jakim argumentom da bi uskratio svoj glas HDZ-u. Jedno od najčešće korištenih opravdanje svodi se na tezu o pojedinačnoj, a ne kolektivnoj odgovornosti članova stranke. Je li to baš tako, uzevši u obzir da su navedeni pojedinci kriminalne radnje činili upravo uz pomoć stranačke infrastrukture i logistike, nisam siguran, ali shvaćam obranu koja inzistira na tome da nisu svi hadezeovci lopovi, a pogotovo zločinci. Takav pristup je razumljiv, ali nije fer.
Jer, kako to da se u slučaju HDZ-a i njegovih članova uvijek pronađe opravdanje i traži razumijevanje, ali ne i kada su u pitanju npr. Savez komunista i njegovi članovi? Prvi, bez obzira na sve učinjeno, uvijek na kraju ispadnu iskreni hrvatski domoljubi, a drugi, unatoč svemu učinjenom, mrzitelji svega hrvatskog. Naravno, bilo bi potpuno promašeno i činjenično neispravno glorificirati period kada su komunisti upravljali Hrvatskom. Ali, ako se već pronalaze olakotne okolnosti za stranku koja je osuđena za udruženi pljačkaški pothvat prema vlastitim građanima i čije se vodstvo sumnjiči za udruženi zločinački pothvat na teritoriju druge države, ne bi li bilo fer bar javno priznati zasluge svim onim komunistima koji nisu sudjelovali u lopovluku i zločinima već u izgradnji stambenih objekata, mostova, vrtića, škola, fakulteta, bolnica, radničkih odmarališta, istraživačkih instituta i domova kulture?
Bi li bilo fer one čijom su zaslugom između 1945. i 1990. izgrađene stotine tvornica širom Hrvatske i zaposleni deseci tisuća hrvatskih radnika možda čak i nazvati nacionalnim herojima? Bi! Ali bi u tom slučaju one koji su iste te tvornice 1990-ih uništili i radnike otpustili trebalo nazvati nacionalnim izdajnicima.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
