"Zašto sam odlučila reći zbogom Hrvatskoj?" – naslov je članka koji je prodrmao Hrvatsku pošto je mlada, obrazovana djevojka iz Međimurja pogodila u srž problema u kojima se našla (ili se još nalazi), većina mladih mogla bi se s njezinom "kalvarijom" poistovjetiti.
Mladu nezaposlenu profesoricu hrvatskog jezika i književnosti jako je iznenadila reakcija javnosti.
"U šoku sam. Plačem, ne znam da l' od sreće ili jednostavno iznenađenja... Ne mogu vjerovati da je ovo tako brzo odjeknulo. Moji su me prijatelji prepoznali u pismu, već mi sat vremena telefon neprestano zvoni. Hvala vam što ste objavili moje pismo. Napisala sam ga u očaju, nadajući se da će ljudi čuti moj glas, ali i glasove mojih kolega i kolegica, te svih koji od očaja više ne mogu normalno funkcionirati. Ovo je sigurno san", napisala je autorica pisma koja je dan nakon njegove objave dala intervju za portal eMedjimurje.hr.
Priznaje da nije očekivala da će ljudi tako reagirati. U prvih pola sata javilo joj se čak 300 ljudi, a najviše je veseli što je većina svojim komentarima na portalima potvrdila ono što je i sama navela u pismu. Bilo je i onih koji je nisu razumjeli.
Savjeti iz Kanade, Njemačke...
"Naravno, bilo je i negativnih komentara. Neki su komentari potvrdili da zapravo mnogo ljudi nije razumjelo moje pismo ili možda nije shvatilo situaciju u kojoj se nalazim jer sami nikada nisu bili u istoj ili sličnoj situaciji. Najviše me nasmijao komentar da sam ja zapravo "umjetna", da sam izmišljotina neke stranke i da je pismo propaganda koja pokušava srušiti vladu Zorana Milanovića", kaže mlada žena.
Ljudi iz raznih krajeva ponudili su joj pomoć. Javili su joj se i oni koji već nekoliko godina žive ili su živjeli u Kanadi, Njemačkoj ili Australiji. Željeli su prenijeti svoja iskustva, dati joj savjete što sve treba za emigraciju i kako u pojedinim zemljama pronaći posao.
"Pitam se zašto ljudi ne shvaćaju da je mladima emigracija postala jedini izlaz iz ove muke. Kažu da smo nesposobni naći posao i snaći se. A kako da se to mi 'snađemo'? Ne možemo više govoriti o izboru i o slobodi, sada govorimo samo o preživljavanju, žongliranju plaćom od 3.000 kuna, a troškovi su 5.000 kuna.
'Nitko ne spominje ljudske živote i sudbine'
Evo, za dva tjedna se idem naći s kolegama s faksa jer nam je to posljednje zajedničko druženje prije nego 90 posto nas ode iz zemlje. Neke ću vjerojatno vidjeti posljednji put. I nisu jedini, svi govore o napuštanju Hrvatske.
Što je najgore, nitko od onih s vrha ne mari za to. S vrha nam dolaze govori i riječi o postocima, brojkama, povlaštenim mirovinama i PDV-u, a o zapošljavanju, siromaštvu i ljudima ništa. Ne mogu vjerovati da se svađaju oko replika i rade izvještaje o tome koji je političar najdeblji, a narod pokušava preživjeti od skupljanja boca i dalje gladuje. Još nisam čula na sjednicama da je netko spomenuo ljudske živote i sudbine, spominju se samo brojke. Od 400.000 nezaposlenih, koja li sam brojka ja?", napisala je mlada Međimurka.
Dečko ostao bez posla
Djevojka čije je pismo potreslo mnoge u Hrvatskoj kaže da bi željela ostati u domovini, u svom Prelogu otvoriti neki "mali poslić" i pomoći zajednici u kojoj je odrasla. No, kako joj i dalje stižu odbijenice, a s druge strane, savjetnica u HZZ-u ju je već uputila na emigracijske programe, možda joj se želja neće ostvariti.
Loša vijest je i što je njen dečko prije nekoliko dana dobio otkaz i sada je pitanje hoće li se on moći zaposliti.
