Unatoč tomu što to nije zakonski dopušteno, mnogi vlasnici svoje ljubimce nakon što uginu pokapaju u dvorištima ili šumama blizu svojih kuća i vikendica. No, karantena i propusnice i tu su donijele promjene. Razlog je to zbog kojeg je zagrebački krematorij za kućne ljubimce u travnju imao povećan broj kremacija za čak 100 posto.
Osobne poruke
Nadgrobne ploče, lampaši i cvijeće. Kao na bilo kojem drugom groblju. Samo su poruke znatno osobnije. Na jednom grobnom mjestu počiva trinaestogodišnji psić Medo, dvije mačke Lulu i Jenny. Piše ''u sjećanju na voljenu Bubalinu kojoj je bilo 15 godina''.
Nigdje se, kažu nam ovdje, ne plače toliko kao u Spomengaju. Obitelj Katić danas je došla položiti urnu svojeg psa Mede. O njemu je ovaj mladić u osnovnoj školi pisao sastavak i zabilježio: ''Imam brata, zove se Medo.'' Danas se opraštaju od njega.
''Od moje jedanaeste do 26. godine. Evo, 15 godina je bio s
nama, dio naše obitelji. Našli smo ga ko malog. Bio je mali
bucko, nazvali smo ga Medo. Ko to nije proživio, ne može
osjetit takvu ljubav... Nažalost, eto, došlo je to vrijeme, što
je normalno za život, razbolio se'', rekao je vlasnik
Tomislav Katić.
Anamariji je pas iznenada uginuo baš u
vrijeme karantene. Danas je u Spomengaj došla zahvaliti što
su joj pomogli u teškim trenucima. Naravno, i dalje joj je teško
govoriti o smrti svojega četverogodišnjeg Arona.
''Kad su došli po mog psa, gospodin Tomislav je bio toliko strpljiv i čekao da se oprostim od njega jer ga nisam mogla pustiti. Znala sam da su nam to zadnje minute koje provodimo skupa'', kazala je Aronova vlasnica Anamarija Tašić.
Oprostiti se od kućnog ljubimca
Odlučila se za kremiranje i biorazgradivu urnu.
''Urnicu koja njemu najbolje odgovara jer je volio šumu. I nešto
predivno što, evo, nosim stalno sa sobom i on je uvijek, kamo god
ja krenem, on je sa mnom'', izjavila je Anamarija.
Neki odabiru ukop, drugi kremaciju. I nisu u pitanju samo psi i
mačke. Imali su i zamorce, tvora, čak i iguanu. Bez obzira o
kojoj životinji riječ, jedno je uvijek isto:
''Toliko je tuge i emotivnosti prisutno da ja vjerujem da je
ljudima nakon toga ipak lakše. Oni su se mogli oprostiti od svog
ljubimca onaj njegov zadnji trenutak. U paviljonima se može
organizirati da oni gledaju fotografije kad je pas bio živ, neki
recitiraju, neki puštaju glazbu'', opisala je Jasenka
Haleuš, voditeljica Spomengaja.
Sve kako bi u tom posljednjem pozdravu sa svojim ljubimcima, bar
na taj način, rekli im: "Hvala ti na ljubavi!"
