Legendarna frikuša i njen dugogodišnji suradnik/mentor nakon 13 godina još su jednom zajednički potpisali album.
Glazbom se pozabavio Parish, zadržavši sklonost beskompromisnom eksperimentiranju, dok se kroz stihove Polly Jean, kao i uvijek, provlače ljubav i seksualnost u svim svojim, čak i najmorbidnijim oblicima.
Drugim riječima, bitnih promjena u odnosu na ostatak opusa PJ Harvey nema; ogoljene intimne ispovijedi "Passionless, Pointless" i apsolutni vrhunac albuma "Black Hearted Love" izmjenjuju se s psihodeličnim kaosom "Sixteen, Fifteen, Fourteen" i "Leaving California", a da stvari ne bi otišle predaleko, ubačeno je i nekoliko običnijih rock brojeva poput naslovne pjesme i "The Chair".
Naravno, preudvjet uživanja u ovom albumu je poznavanje i štovanje opusa ove jedinstvene umjetnice, pošto je, kao i u slučaju njegovih prethodnika, riječ o patološki teškom, ali unatoč tome, prekrasnom ostvarenju čije vas preslušavanje neće ostaviti ravnodušnim. A, budimo realni, u svijetu alternativne glazbe malo je većih komplimenata.