Dječja psihologinja nije se mogla suzdržati. Iako ne smije iznositi detalje, nije htjela pustiti da u javnosti dominiraju informacije ljudi koji nisu upućeni u stanje devetogodišnjaka o kojemu se i ona brinula.
Njeno pismo prenosimo u cijelosti:
"Cesare, oprosti!
Jučerašnji dan je dan, nakon kojeg u državi Hrvatskoj termin prava djeteta nema nikakvo značenje. Sve institucije su pale na ispitu znanja, mudrosti i ljudskosti.
Tko će reći: Cesare, oprosti, pogriješili smo?
Poznaje li itko dječju psihologiju, prava djeteta, poznaje li itko ljubav? Što je to mudrost? To je kategorija nepoznata u ovom slučaju.
Kralj Salomon bio je obdaren mudrošću. Bio je pozvan da prosudi u sukobu dviju majki. Obje su imale malu djecu. Tijekom noći jedno dijete je preminulo. Svaka majka je tvrdila da je njeno dijete živo, a da je mrtvo od one druge. U takvom raspoloženju došle su pred kralja Salomona. On je naredio da se donese mač i prepolovi dijete. Jedna majka je odustala. Važno joj je bilo da je dijete živo. Kralj Salomon je u toj ženi prepoznao majku, jer ga je mudrost vodila da prosudi da majčino srce ne može izdržati nasilje nad onim koga voli.
U jučerašnjem događaju nasilnog odvlačenja devetogodišnjeg dječaka vrišti istina koju institucije ne vide.
Roditelj koji voli svoje dijete ne bi mu nanosio onoliku bol. U splitskom događaju dječak je predan 'krivoj majci' u odnosu na Salomonovu priču.
Sve ove godine koje je majka Nina vodila borbu s pravosuđem, bile su borba s vjetrenjačama. Bez obzira na neke postupke ove majke, neosporna je njena ljubav i odanost prema svom sinu.
Zašto se dječak otimao i nije želio ići s ocem? Jer zna da je voljen od majke, od obitelji iz koje je nasilno iščupan i predaje se u ruke koje ne voli. Te ruke su nasilne, bez osjećaja. Otac je zadovoljio svoju pravdu.
Ako do sada otac nije prepoznat kao nasilnik, jučerašnjim događajem pokazao se u punom jadu i siromaštvu svog očinskog kapaciteta.
Što je s emocionalnim kapacitetom psihijatra koji je bio na mjestu događaja? Vrlo je sličan očevom. Jeste li zadovoljni načinom izvršenja presude, gospodo iz pravosuđa? Pali ste na ispitu ljudskosti i ljubavi.
Zajednički nazivnik svih institucija koje su sudjelovale u ovom događaju je strah. Strah od pritiska, javnog eksponiranja, talijanskog pravosuđa.
Majka je okrivljena da je 'otela' dijete i pobjegla, zbog čega je ispaštala u kojekakvim pravnim postupcima. Jučerašnjim činom država osigurava uvjete i podržava 'otmicu' djeteta koja je puno brutalnija i nasilnija. Pri odlasku majke s dječakom, on sigurno nije plakao, jer su pobjegli od nasilja. U jučerašnjoj 'otmici' koju provodi otac, a država omogućava i podržava, plače dječak i majka, a otac je zadovoljan jer je pobijedio. Tko je pobijedio? Uplašeni službenici pravosuđa, centra za socijalni rad, ljudi bez duše.
Pitam se, je li se itko tko je donosio odluke pokajao, uvidio pogrešku i načinjenu nepravdu?
Kako će ti oni reći 'Cesare, oprosti', kad nemaju srca.
Odrasli su 'roboti' koji zadovoljavaju propise bez srca i duše.
Ja ti kažem 'Oprosti', kao odrasla osoba, majka, dječji psiholog."
