Grad Zagreb zaprimio je 12.260 zahtjeva za upise u vrtiće od kojih njih više od 3000 ne ispunjava uvjete zbog premlade dobi, a konačni rezultati nakon prigovora bit će poznati 10. srpnja. Broj zaprimljenih zahtjeva veći je gotovo za trećinu, odnosno 28 posto više nego prošle i pretprošle godine, rekla je na konferenciji za novinare zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec.
Na adresu naše redakcije pismo je uputila majka i odgojiteljica ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja čiji su podaci poznati redakciji. Njezino pismo prenosimo u cijelosti:
"Biti odgojiteljica bio mi je životni poziv koji sam i ostvarila. Zaposlila sam se u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Gradu Zagrebu i tek onda počela shvaćati kako sustav nije brod koji tone, već je sustav potonuo. Godine ne ulaganja u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja djece koja bi trebala biti i jesu naša budućnost. Desetljeća neizgradnje novih vrtića, a izgradnje kvartova, desetljeća neulaganja u odgojitelje, a svi znamo da odgojitelja nedostaje, desetljeće nepoštivanja DPS-a bez plana kako bi se on proveo tako da se svakom djetetu omogući ono što je propisano zakonom o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju – pravo na vrtić.
A onda sam dobila najljepšu moguću titulu, postala sam Mama. Uz to, naravno, postala sam i korisnik istog tog sustava u kojem radim.
Prvo dijete pohađa vrtić van gradske četvrti kojoj pripadamo i sad, kao i svaki roditelj, u isti vrtić želim upisati drugo dijete. Ne mogu vam opisati bol i razočaranje koje sam osjetila kad sam vidjela da mi dijete, uz tisuće ostalih u Gradu Zagrebu, nije primljeno u vrtić, nema mjesta za njega u sustavu u kojem odgajam „tuđu“ djecu.
Izlazim iz uloge odgojitelja nakon smjene…iz uloge tješitelja, njegovatelja, konobarice, pravednog suca, vođe, sigurne luke svakog djeteta, uloge poticatelja i hrabritelja, slušatelja i govornika, likovnog umjetnika i graditelja, pratitelja igre, organizatora procesa i mnogih drugih…i čekam objavu rezultata…
…i raspadam se u tisuće dijelova kad saznajem da u sustavu u kojem odgajam tuđu, ali „svoju“ djecu, mjesta za moje rođeno dijete – NEMA.
Shvaćam da moje dijete, dijete odgojitelja u gradu Zagrebu neće dobiti, uz još stotine/tisuće druge djece Grada Zagreba, priliku da raste i razvija se u sigurnom i veselom okružju vrtića, da vodi svoje bitke, da sluša pravednog suca i traži sigurnu luku kod svoje „tete“…
Slamam se, grč u želucu se pretače u suze koje teku, a suze u prazninu…osjećam da me vlastiti sustav izdao. Kako da dođem na posao u vrtić, znajući da za moje dijete tu mjesta nema? Kako u glavi odvojiti uloge roditelja i odgojitelja kad su toliko usko povezane jednim mjestom – vrtićem.
Kako bi se trebao osjećati odgojitelj koji odgaja „tuđu“ djecu, a njegovo nije primljeno u vrtić? Kako se motiviraju odgojitelji za ostanak u struci, kad su primorani uzeti neplaćen dopust ili dati otkaz jer im dijete nije dobilo mjesto u vrtiću? Odgojitelja nedostaje, a i entuzijazam mladih odgojitelja se gubi. Sve češće se na radnom mjestu može čuti: „Ne planiram ovo raditi do mirovine.“, a kako i bi? Kad se desetljećima nije ništa gradilo, ulagalo u odgojitelje, kad se nisu osigurali uvjeti rada sukladno zakonu i kad ih se ne cijeni dovoljno, a onu osnovnu uslugu što odgojitelji pružaju drugima, njima samima kao korisnicima se ne omogućuje.
Gradonačelniče, koliko djece odgojitelja će ove godine ostati neupisano? Koliko Vaših zaposlenih odgojitelja će uzeti neplaćeno ili dati otkaz jer nemaju gdje s djecom? Tko će Vam odgajati upisanu djecu, ako djecu odgojitelja nema tko odgajati?
Za naš sustav, i odgojitelje i roditelje i djecu, nije 5 do 12 -12 i 5 je"
