"Ni sam ne znam od čega sam napravljen, ali... Ma i sad mogu obje noge staviti za vrat i hodati na rukama, ali me još boli lopatica", veselo se hvali Jozo Martić (54) iz Moštanice kraj Petrinje, na čijem tijelu ne postoji mjesto koje nije bilo polomljeno.
Sve je počelo s prijelomom noge i posjeklinom palca koje je zaradio s devet godina. Tad je kroz gumu skočio u rijeku i pao baš na hrđavi štednjak. Nakon toga su zaredale posjekline, ranjavanja pištoljem, lomovi zbog pada na beton sa sedam metara visine. Preživio je i strašnu eksploziju potezne mine na koju je kao vojnik HV-a zapeo 1992. godine. Po cijelom tijelu imao je čak 27 gelera. Još jedan nosi u plućima, pišu 24sata.
Podstanarski stan njegova obitelj je 2006. zamijenila kućom u Petrinji. Nekoliko mjeseci nakon useljenja susjed je na tavanu našao pištolj, koji je slučajno opalio, a metak je završio u Jozinoj zdjelici.
"Evo, još je tu! Ali, najgadnije je bilo u bolnici nakon pada sa sedam metara. U Sisku su mi skrpali jezik koji se držao na samo centimetar, a u Dubravi su mi na živo namještali čeljusne kosti. Derao sam se kao lud, ali oporavio sam se za šest mjeseci. Pa ne zovu me prijatelji uzalud Gumeni! Štoviše, kažu da sam kao mačka jer sigurno imam devet života", govori Jozo.
Sada se u karlovačkoj bolnici oporavlja od nedavne prometne nesreće i boji se da je sve "kredite" ispucao. Uvjeren je da su ga vjera i dragi Bog spasili od sigurne smrti.
