Prije godinu dana ostali su bez svojih domova u Petrinji pa su bili prisiljeni otići u podstanarstvo ili u potpunosti napustiti život kakav su poznavali do tada. Priču o životima Petrinjaca Blaža Aleksića te Željka Enca ispričala je Kristina Čirjak koja pak doznaje i kako obojica imaju samo po jednu želju.
Blaž Aleksić, 68-godišnjak je koji danas živi u mobilnoj kućici jer njegov je dom tog 29. prosinca toliko stradao da nije bilo sigurno ući unutra i uzeti osobne dokumente. Oni, zajedno sa životnom ušteđevinom ostali su zarobljeni u ruševinama, u jednom kovčegu, praktički aktovci koja je jedino što mu je preostalo od života prije tog kobnog dana prošle godine.
U pomoć su mu priskočili HGSS-ovci i jedan mladić, Mihael, govori nam, koji su mu izvukli aktovku i tako mu dopustili da svoj život nastavi negdje drugdje. U tome bi mu, kaže nam, uvelike pomogla nova perilica rublja. Ona je, tvrdi, jedina želja u Novoj godini.
S druge strane, Željko Enc, napustivši Petrinju, svoj je život nastavio u Sisku. Kaže da se sa suprugom dogovorio kako se nikada neće vratiti. Ona je naime u dva navrata u tom gradiću ostala bez doma. Za vrijeme potresa, ali i prije više od 20 godina, za vrijeme rata.
Sada žive u stanu Željkove pokojne majke, a on se svega tri puta vraćao u svoj gradi i to kako bi iz ruševina izvlačio žlice, tanjure i druge dokaze da je ta hrpa otpada nekada bila dom.
Prije godinu dana, s njim smo gledali kako mu se doslovno ruši kuća, a danas smo se s njim našli na jednoj klupici u Sisku. Njegova želja za Novu godinu, posao je.
Ostalo mu je naime devet mjeseci radnog staža kako bi bio u mogućnosti ostvariti starosnu mirovinu. Radio bi, kaže, bilo što. Iskustva ima i u kotlovnici, dodaje pa zaključuje da bi radio tih devet mjeseci samo da dobije mirovinu.
