Županjci iznova pokazuju svoje veliko srce i nesebičnu pomoć kada je to najpotrebnije. Nakon što su u olujnom nevremenu grom i požar uništili kuću sedmeročlane obitelji hrvatskog branitelja, svi su skočili u pomoć te im izgradili novi krov nad glavom.
Pred istom obitelji sada je novi izazov. Urediti kuću iznutra jer - govore - uz ovakve susjede ovo je najljepše mjesto na svijetu i ne žele se nikamo seliti.
"Najedamput je streslo cijelu kuću. One su istrčale. Puklo je nešto u kuću. Smrilo je. Garež se počela osjećati."
"I tako da smo bili svi dole na okupu. Da su bili oni gore, tko zna što bi bilo. To je toliki potres bio kad je udarilo da sam se ja protresao i prepao", kaže Ilija Perić.
"Bila sam u sobi s mamom, tetkom i bakom i bratom. Jesi li se uplašila? Uplašila sam se. Sijalice su iskre izbacivale. Vatra", dodaje Veronika Perić.
Sedmeročlana obitelj Perić koja živi pod ovim krovom prepričava kako je to bilo 25. srpnja kada je grom udario u njihovu kuću. Požar je tada progutao sve što su gradili godinama. No nakon oluje, nadu im vraćaju Županjci. Prikuplja se pomoć, a novi krov zajedno grade, gradske tvrtke, crkva, nogometni klub, crveni križ, grad Županja. Prvi su u pomoć skočili susjedi, organizirali radnu akciju.
Čeka ih još puno posla
"Ja sam sa njima svako jutro na kavi. Mi se družimo. Odlični su ljudi. I susjed i ovi mlađi i stariji. Mi smo ovdje kao jedna cjelina", poručuje susjed Marijan Delić.
Kako Perići ne bi spavali na podu, susjedi su odmah otvorili vrata svojih domova i primili ih kućama.
"Pa velika obitelj baš. Pomažemo si svi. Tu nas ima koliko kuća, svi smo doseljenici ovdje ali smo zbilja jedno", kaže Delić.
Krov nad glavom ponovno je tu, no sada slijedi radovi unutar kuće i svaka je pomoć dobrodošla jer spaljeno je sve.
"Sve što je gore postojalo je izgorito i zagorito. Sve je o'šlo u kontejnere. I namještaj i kuhinja i kreveti. Sve, sve, sve. Sve što je postojalo gore. Sve sad moramo iznova. Kako, šta?", pita se Ilija Perić.
Perići od srca zahvaljuju svima, govore, bez susjeda i dobrih ljudi, ovo ne bi bilo isto mjesto za živjeti.
"Prije je bilo dobro, jedva čekam da se popravi. Najviše čekam svoju sobu."
"Mislimo zauvijek ostati. I ja i sin. Sin da je htio on bi odselio davno. Ali nije htio."
No znaju da ih čeka još puno posla.
