"Onaj tko kaze da se ne boji, laze. Nije nimalo jednostavno uci u minsko polje kakvu god imali opremu i zastitna sredstva. Mozda ruzno zvuci, ali pirotehnicari svakoga radnog dana ustaju a da ne znaju hoce li vratiti kuci zivi i neozlijedeni ili ne" kaze Demir Zulj, koji vec 14 godina radi kao pirotehnicar.
On je jedan od pirotehnicara iz cijele Hrvatske koji su angazirani na projektu razminiranja Vukovarsko-srijemske zupanije, pise Vecernji list.
Nikome ne bih preporucio da se bavi s ovim poslom
"U vojsci sam bio izvidnik pa mi je posao pirotehnicara bio logican slijed. Iskreno, medutim, nikome ne bih preporucio da se bavi s ovim poslom. Svaki put kad odlazis na teren ne znas hoces li ikada vise vidjeti djecu, zenu, roditelje... Kada smo na terenu, svaki ih telefonski poziv uznemiri", istice Zulj. U nekoliko je navrata bio i ocevidac nesreca u kojima su stradali njegovi prijatelji.
Njegov kolega Oliver Bogatic, koji je pirotehnicar 16 godina, istice kako u radu mora postojati disciplina i odgovornost kako bi se mogucnost nesreca svela na najmanju mjeru.
"Pirotehnicar mora biti odgovoran prema sebi i svojim kolegama. Usto, mora ima zastitnu opremu. Ako je moguce, strojeve treba koristiti u sto vecoj mjeri. Tu su i detektori metala, pipalice, noz... No, sve to opet nije jamstvo da se nesreca nece dogoditi", zakljucuje Bogatic.