Među njima je i Miro Jelačić, 31-godišnjak iz Đakova, koji se s obitelji preselio iz Slavonije u Dubrovnik.
''Ovo je najlakši posao koji sam ikad radio. Cijeli dan si na svježem zraku, imaš uniformu i punu opremu. A najbolje od svega je što nema stresa'', opisao je za Slobodnu Damaciju prva iskustva na novom radnom mjestu Slavonac Miro Jelačić, od 1. ožujka zaposlen na održavanju ulica i javnih površina.
Apsolvent na građevinskom fakultetu
Miro je po zanimanju keramičar i građevinski tehničar, trenutnoapsolvent na Građevinskom fakultetu u Osijeku. Zajedno sa sestrama i roditeljima u Grad je u potrazi za poslom doselio u siječnju i odmah se prijavio na oglas Grada Dubrovnika za stotinu privremenih radnih mjesta u gradskim tvrtkama i ustanovama.
''Poslao sam molbe na više adresa, od Čistoće, Sanitata do Vrtlara i Rezervata Lokrum, jedino se nisam prijavio Dubrovačkim vatrogascima jer su oni tražili prethodno iskustvo. Primili su me u Čistoću kao jednog od 22 novozaposlena, ugovorom na tri mjeseca. Sada se moram dokazati, da me zadrže i nakon isteka probnog roka'', nada se Miro.
Kratkoročni planovi
Prije dolaska u Dubrovnik prošao je sito i rešeto. Bio je poslovođa u građevinskoj tvrtki koja je propala u recesiji, što zbog manjka posla, što zbog nenaplaćenih dugova. Potom je pokrenuo OPG, ali se ni tu nije dugo održao na tržištu. Trbuhom za kruhom, Jelačići su iz slavonske ravnice sišli na južni Jadran, gdje su se Mirove sestre zaposlile u Valamaru, a roditelji u privatnoj pekarnici. Slavonca“iz dubrovačke Čistoće samo mjeseci dijele do diplome građevinskog inženjera. Na upit vidi li sebe u građevinarstvu, Miro sliježe ramenima:
''Tko zna što će biti sutra? Pitanje je gdje ćemo završiti, vremena su nesigurna'', ističe i dodaje kako je u sadašnjim okolnostima najmudrije razmišljati kratkoročno.
