Još uvijek nema službene objave da je propao posao nabave borbenih zrakoplova iz Izraela, ali izgleda da je to pitanje trenutka. Amerikanci dopuštaju Izraelu prodaju 12 borbenih zrakoplova F16 Hrvatskoj, ali u onakvom stanju kakve su oni isporučili, dakle, onakve prastare, bez dorade i osuvremenjivanja koje je ugradio Izrael, a to nije ono što je Hrvatska ugovorila s Izraelom.
Premijer Plenković u svim svojim nastupima ponavlja: "Ako ne budemo mogli kupiti avione kakve smo odabrali, Vlada će poništiti odluku o odabiru." Ministar Damir Krstičević se maknuo u stranu, nema ga, ne daje izjave. Istodobno, američkom Kongresu upućeno je pismo koje potpisuju članovi think tank skupina i političari, primjerice, Dick Black, zastupnik u Senatu države Virginije, nekadašnji vojni tužitelj i načelnik odjela za krivično pravo američke vojske, u kojem se traži istraga zbog sumnje u korupciju u hrvatsko-izraelskom trgovačkom pothvatu. Ukratko, sve se zakompliciralo.
Laži ključnih ljudi
Iako predstavnici hrvatske Vlade forsiraju tezu da se samo zakompliciralo na liniji Izrael-SAD, sve je teže braniti i objašnjavati poziciju Hrvatske "koja ništa nije znala". Ministar obrane Damir Krstičević još u svojim najavama kupoprodajnog dogovora s Izraelom isticao je da je ta izraelska dorada pokazatelj da su "avioni kao novi". Brigadir Davor Tretiranjak, na press konferenciji održanoj 28. ožujka 2018. na kojoj je objavljeno da je službeno odabrana izraelska ponuda, izgovorio je doslovno da proizvođač aviona, tvrtka Lockheed Martin, "jamči da će avioni letjeti još 25 godina", te da država Izrael do tada nikada nikome nije prodala F-16 Barak. "Nudila ih je, ali nije dobila dozvolu SAD-a, do danas, nama", izgovorio je brigadir Tretinjak.
Drugim riječima, vodeći ljudi kupoprodajnog projekta u ožujku ove godine ili su lagali ili su bili osobno obmanuti da Izrael ima dozvolu SAD-a za prodaju dorađenih zrakoplova, a sve službe hrvatske Vlade, MORH-a, MVP-a itd. - nisu bile u stanju provjeriti ima li doista tih dozvola ili ih nema. Ili se vjerovalo da će se to nekako riješiti u hodu?
No, kako je uopće Damir Krstičević ušao u taj posao s državom Izrael? On sam je tada, u ožujku 2018., objasnio da je do prvih kontakata došlo još 2016. godine kada je Izrael tražio pomoć u obrani protiv požara. "Naši dečki su otišli dolje i pomogli, nakon čega je otišao i premijer Plenković, pa je Izrael pokazao interes za sudjelovanje u natječaju. Napravili smo taktično-tehničku studiju, koju su napravili ljudi u zrakoplovstvu, načelnik glavnog stožera i Hrvatska vojska i detektirali smo da nam treba 12 aviona, odnosno mala eskadrila, jer trebamo biti realni", rekao je Krstičević tada na press konferenciji.
Posao s avionima je propao. No, kako je do njega uopće došlo?
Krstičevićevi posjeti Izraelu
Krstičević je više puta bio u posjetu Izraelu i teško je precizno utvrditi kada je točno dogovoren posao. U siječnju 2017. bio je u Izraelu u Plenkovićevoj delegaciji, ali nije se konkretnije otkrivalo što se govorilo o vojnim temama. U ožujku 2017. u Izrael putuje samo delegacija MORH-a, te ministar Krstičević s izraelskim ministrom obrane Avigdorom Liebermanom potpisuje Memorandum o razumijevanju u području obrane, te se pretpostavlja da se tada razgovaralo i o mogućem poslu s avionima. U srpnju 2017. uslijedio je tzv. pozivni natječaj MORH-a: zahtjev za ponudom na nabavu višenamjenskih borbenih aviona upućen je u pet država, Grčku, Izrael, Južnu Koreju, Švedsku i SAD.
U rujnu u Zagreb dolazi ministar Lieberman s delegacijom u kojoj "dominiraju predstavnici iz vojne industrije i IT-a". Krstičević već tada počinje otvoreno govoriti o prednostima izraelske ponude, a i izraelski ministar čak je izjavio da se nadaju plodnoj i "opipljivoj suradnji". Naši sugovornici, bliski krugovima u MORH-u, smatraju da se upravo tog ljeta i u ranu jesen 2017. zaredao i niz neformalnih sastanaka između ministra Krstičevića, odnosno osoba iz njegova tima, predstavnika tvrtke Israel Aerospace Industries, izraelske tvrtke koja je kasnije operativno preuzela vođenje posla s kupoprodajom aviona, ali i mnogih lobista i konzultanata koji su već prije bili uključeni u različite izraelsko-hrvatske poslovne pothvate, pa i one s tvrtkom u kojoj je radio ministar Krstičević, ali i mnoge druge poslove i političke projekte u regiji.
Činjenica je da je u rujnu 2017. tvrtka KING ICT, u kojoj je do ulaska u Vladu jedan od ključnih menadžera bio upravo Damir Krstičević, registrira tvrtku Planet IX, kojoj u opisu poslova stoji "proizvodnja zrakoplova i svemirskih letjelica te srodnih prijevoznih sredstava i opreme", te "popravak i održavanje zrakoplova i svemirskih letjelica". Sam ministar obrane, Damir Krstičević, kada ga se u ožujku 2018. na press konferenciji pitalo o toj neobičnoj koincidenciji odgovorio je da on nema veze sa svojom bivšom tvrtkom i da "čuje da se bave poljoprivredom". Iz tvrtke su pak objašnjavali da će se baviti dronovima te da je upravo to bio razlog zbog kojih su menadžeri KING ICT putovali u Izrael.
Lieberman i Krstičević
Dobar posao KING ICT-a i Izraelaca
Činjenica je također da je tvrtka iz koje je Damir Krstičević došao u Vladu, KING ICT, još u vrijeme dok je on bio menadžer surađivala s izraelskom tvrtkom Israel Aerospace Industries Ltd. koja je nakon odabira izraelske ponude kao najbolje bila uključena u hrvatski posao. Istodobno s kupoprodajom aviona izraelska tvrtka je nastavila nuditi projekte upotrebe dronova u poljoprivredi zajedno s KING ICT-om – u Hrvatskoj, ali i u cijeloj regiji.
No, valja naglasiti da je Povjerenstvo za sukob interesa u lipnju 2018. prihvatilo obrazloženje KING ICT-a "da ih ne zanimaju borbeni zrakoplovi", da se posao vodio na razini Vlada, odnosno nadležnih ministarstava, da nije bilo "izravnih pregovora Ministarstva obrane niti s jednim trgovačkim društvom" te je Povjerenstvo na temelju saznanja koja su imali, amnestiralo ministra Krstičevića sumnji za sukob interesa. Naravno, Povjerenstvo nije imalo uvid u širinu lobiranja niti tko je s kim ručao ili dogovarao. To nije bilo ni njima niti bilo kojem drugom istražnom tijelu u fokusu interesa.
U cijelu je priču uključen i Dodikov prijatelj
Posebnu dozu zanimljivosti cijelom hrvatsko-izraelskom poslu daje uključenost poznatog lobista koji djeluje i u Izraelu i u SAD-u, Orena Magnezya. Bivši savjetnik izraelskog premijera Ariela Sharona i službeno vodi lobističku kuću "Laurus Consulting Group", koja od 2011. među klijentima ima upisanu i Vladu Republike Srpske.
Magnezya je smatra osobnim prijateljem Milorada Dodika, navodno posjeduje i nekretnine u Republici Srpskoj, ali i posreduje u poslovima s izraelskim kompanijama, ne samo u Republici Srpskoj nego i u Srbiji i Hrvatskoj. Pretpostavlja se da je Magnezy bio uključen u spajanje karika hrvatsko-izraelskog posla koji se upravo urušava, da je često boravio u Zagrebu i organizirao komunikaciju između svih uključenih strana, no MORH ne želi ni potvrditi niti demantirati njegovu upletenost.
Za tog rujanskog susreta Liebermana i Damira Krstičevića u Zagrebu je boravio i predsjednik Republike Srpske iz BiH, kontroverzni Milorad Dodik. Hrvatski mediji su samo neslužbeno nagađali o čemu se tu radi, ali u Republici Srpskoj su objavljene fotografije druženja Liebermana i Dodika iz zagrebačkog restorana i šturo priopćili da se "predsjednik Dodik zahvalio ministru Liebermanu na iskrenoj i prijateljskoj podršci koju je uvijek pružao Republici Srpskoj."
Lobist Oren Magnezy
Je li Dodik lobirao za Izraelce?
Nezavisni bosansko-hercegovački mediji već su se bavili tim zanimljivim prijateljstvom i posebno činjenicom da ministar Lieberman voli posjećivati s obitelji i odabranim krugom poslovnih suradnika jedino i isključivo jedan jedini bosansko-hercegovački entitet, Republiku Srpsku. S druge pak strane, i tvrtka u kojoj je Damir Krstičević bio menadžer, KING ICT, godinama je uspješno poslovala u Republici Srpskoj. Uputili smo upite i MORH-u i uredu Milorada Dodika oko njegovih kontakata s Liebermanom i eventualnoj uključenosti u lobiranje za hrvatski posao s izraelskim avionima, ali do zaključenja teksta odgovori, na žalost, nisu stigli.
No, i s ovim saznanjima može se nedvojbeno skicirati portret čovjeka s kojim je trgovao ministar Krstičević: on je prodaju izraelskih aviona dogovarao s prijateljem Milorada Dodika, političarom podrijetlom iz Moldavije, kojeg se u vladi Benjamina Netanyjahua, koju se smatra jednom od najdesnijih izraelskih vlada, percipiralo kao ultradesničara. Avigdor Lieberman je u studenome ove godine podnio ostavku na mjesto ministra obrane zbog potpisanog primirja u Gazi (on je to nazvao činom "kapitulacije pred terorizmom") i vrlo je izgledno da je i zbog toga došlo do razotkrivanja da s hrvatsko-izraelskim poslom kupoprodaje borbenih zrakoplova nešto nije u redu.
Političar koji je RS nazivao rajem na zemlji
Avigdor Lieberman, lider stranke Ysrael Beytenu (u prijevodu "Naš dom Izrael") koja okuplja iseljenike iz bivšeg Sovjetskog Saveza, političar koji je Republiku Srpsku nazivao rajem na zemlji, i nakon ostavke u izraelskoj vladi, aktivno nastavlja lobirati za svoj omiljeni entitet. Primjerice, portal alo.rs prenio je potkraj prosinca Liebermanov protest zbog smjene počasnog veleposlanika BiH u Tel Avivu, Aleksandra Nikolića, Srbina, njegova osobnog prijatelja.
O fijasku s prodajom izraelskih aviona Hrvatskoj niti riječi. Reklo bi se da se i Lieberman sada pravi da nema ništa s time. S hrvatske strane na potezu je ministar Damir Krstičević. Iako se sada službeno samo govori o poništenju natječaja jer je nešto otišlo ukrivo na liniji Izrael-SAD, i nakon poništenja, trebalo bi posve rasvijetliti kako se dogovarao izraelsko-hrvatski posao.
Ne samo zbog sumnji na korupciju kojima će se baviti američki Kongres, mnogo više zbog hrvatske javnosti. Ne može se samo tako prijeći preko ovako čudnog poslovno-političkog zapletaja.
