Nedzad Beganovic prije godinu dana napustio je Zadar, grad u kojem se rodio, radio i zivio zajedno sa svojom obitelji: suprugom i kcerkom. Ambicija i zelja za napretkom navela ga je na odluku da promijeni boravak i preseli u drugi grad i drzavu - u njemacku prijestolnicu Berlin.
Kada je odlucio napustiti Opcu bolnicu Zadar, kolege na poslu su ga mahom podrzale cestitajuci mu na odluci i hrabrosti, a neki su mu i rekli da je prerastao ustanovu u kojoj je radio. U Zadru je kao i mnogi imao kredit 'u svicarcima'. U slobodno vrijeme radio je dodatni posao kako bi sebi i obitelji priustio sve sto je potrebno. Na poslu je zelio napredovati, a cinilo mu se da to bas nije moguce.
"Kada je odluka pala, bacio sam se na ucenje jezika, da to savladam sto prije. Odlucio sam da idem, i vise nije bilo premisljanja, dijelom i zbog novca jer sam morao platiti skolovanje. Ucio sam njemacki na privatnim satovima i sam, ali sam znao da je standard Goethe institut i na tome sam se bazirao", prica Nedzad za Deutsche Welle. Sada kaze kako mu nije zao zbog odluke, zna da prijatelje ne moze prenijeti u Berlin, ali Zadar je, kaze, od Berlina na samo sat i pol leta.
Nedzad je ugovor potpisao prije nego je Hrvatska usla u Europsku uniju, a da je pricekao, kaze, bilo bi mu znatno jednostavnije s papirologijom. Od trenutka odluke 'pratila' ga je obitelj. Supruga zbog financijskih razloga nije ucila njemacki odmah, ali jest sedmogodisnja kcer koja je prve rijec njemackog ucila kad i tata. Nista nije bilo prepusteno slucaju.
Radi se vise
Prvi dojmovi u Berlinu bili su, prica Nedzad, da je dosao u organiziranu zemlju. Smatra i da je rad u klinici daleko bolje organiziran nego u Hrvatskoj. Priznaje da raspolazu s vise novca, ali kaze kako ovdje isti posao za razliku od Hrvatske radi manji broj ljudi.
"Ovdje sam kao lijecnik anesteziolog iskoristen sto posto. Doma je bilo praznog hoda. Tamo sam ponekad mogao otici na kavu, iako ni toga nije bilo puno. A ovdje ne pamtim da sam uopce izasao za vrijeme radnog vremena. Imate pola sata pauzu, koja nije dio radnog vremena nego i nju morate odraditi posebno, da bi radno vrijeme bilo osam sati. Ovdje se ipak puno vise radi, a s druge strane, ja ne moram puno misliti niti o nabavci materijala, niti o drugim 'sporednim‘ stvarima, ja samo kazem ako mi nesto fali i dobijem razuman rok koliko treba da se to naruci", prica 38-godisnji lijecnik.
Onima koji se premisljaju i misle kako bi bilo krenuti iznova u novoj zemlji porucuje da se ne trebaju bojati i da kao stranci nece biti ‘usamljeni‘ tj. iznimke u njemackim klinikama. U sali kaze da bi Nijemci, kada bi iz zdravstvenog sustava izuzeli strance, mnoge klinike mogli zatvoriti.
Sto se tice vremena van posla, Nedzad kaze da zapravo ne ostaje mnogo. Ipak, primjecuje u zivotu u Berlinu veci izbor u kulturi, sportu, slobodnom vremenu, putovanjima, u puno toga.
"Ako radim svoj posao, znam da ne moram brinuti, nisam pod stresom kao kod kuce, to primjecuje i moja obitelj", dodaje.
Jeftiniji zivot
Nedzad na kraju napominje kako je hrana, rezije i svakodnevni zivot u Njemackoj zapravo jeftiniji, u svakom slucaju, tvrdi, jeftiniji nego u Hrvatskoj.
"Spremnost covjeka da krene dalje je jedna od glavnih karakteristika slobode. Mozete napraviti sto zelite. Covjek koji stoji na mjestu mora ponekad vise trpjeti jer, ne zeli promjene, jer nije spreman na nepoznato, pa je primoran puno vise trpjeti nego onaj tko je spreman krenuti dalje", zakljucuje lijecnik Beganovic.
http://www.dw.de/novi-po%C4%8Detak-zadarskog-lije%C4%8Dnika-u-berlinu/a-17918453
