Krajem kolovoza ili početkom rujna započet će formalne konzultacije predstavnika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike s gospodarstvenicima i sindikalcima o izmjenama Zakona o radu kojima bi se trebali utvrditi uvjeti za organiziranje rada od kuće. Iako jedan članaka tog zakona već sad propisuje “rad na izdvojenom mjestu”, Gospodarsko-socijalno vijeće trebalo bi se dogovoriti oko mogućeg "osvježavanja" zakona, sklapanja posebnog kolektivnog ugovora ili nekog trećeg rješenja, piše Jutarnji list.
Poslodavci su nezadovoljni sadašnjim rješenjem i smatraju ga kompliciranim, krutim i zastarjelim. Sindikalisti, pak, ne bi puno "čačkali" po zakonu, jer ga ne žele mijenjati u ovom trenutku. S druge strane, Vlada želi promjenama potaknuti konkurentnost gospodarstva i pripremiti sve za potencijalnu mogućnost novog vala epidemije koronavirusa koji bi opet dio zaposlenika natjerao na rad od kuće.
Zakon o radu sada propisuje da se rad od kuće mora regulirati posebnim ugovorom u kojem se određuju radno vrijeme i oprema za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati. Za uporabu opreme radnika, poslodavac bi trebao platiti troškove ili nadoknaditi i druge troškove vezane uz obavljanje poslova. Plaća ne smije biti manja od plaće radnika koji radi u prostorijama tvrtke. Poslodavci naglašavaju da su tijekom prvog vala epidemije, preporuke Nacionalnog stožera civilne zaštite poticale rad od kuće, koje je istovremeno bilo teško provesti po slovu zakona.
Kolektivni ugovor za rad od kuće
Poslodavcima bi izmjene Zakona o radu trebale donijeti definiranje rada na daljinu i promjene procedura zaštite na radu, određivanja troškova rada, mjerenja radnog učinka... Očekuje se da bi naknada za sve troškove radnika nastalih obavljanjem posla trebala biti neoporeziva, a trenutno je ona dio bruto plaće.
Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata tvrdi da nema nikakvog razloga da se Zakon o radu zbog toga mijenja, jer je sve propisano člankom 17. Sugerira da bi se trebao postići dogovor s Vladom i poslodavcima o potpisivanju obvezujućeg kolektivnog ugovora koji bi se primjenjivao u cijeloj zemlji. Napomenuo je da je tijekom epidemije dio radnika poslan na rad kod kuće, iako nije imao uvjeta za to, a neki su radili i prekovremeno.
“Osim radnog vremena, za rad na izdvojenom mjestu treba definirati i minimalne radne uvjete. Treba definirati i sufinanciranje povećanih troškova za rad od doma, što podrazumijeva trošak interneta, struje, grijanja, vode. Oko svega toga treba postići dogovor, a država u ranijim razgovorima nije htjela da to poslodavcima ulazi u priznate troškove”, poručio je Sever za Jutarnji.
Osuvremenjivanje jednog članka
Iz Hrvatske udruge poslodavaca ne ulaze u analize radnih uvjeta tijekom pandemije, već upozoravaju da Zakon o radu ne poznaje institut rada na daljinu u puno smislu. “Institut rada na izdvojenom mjestu rada ne ide u korak s današnjim tehnologijama i mogućnostima. Koronakriza je samo dodatno naglasila potrebu prilagodbe radnopravnog zakonodavnog okvira. Poslodavcu je u interesu izaći radniku u susret jer osim što na taj način zadržava stručne radnike, stvara i motivirajuću atmosferu. HUP u cilju omogućavanja povremenog izbora mjesta rada od strane radnika predlaže uvođenje novog instituta u Zakon o radu koji bi prepoznao rad na daljinu i u skladu s tim prilagodio važeće procedure vezane uz zaštitu na radu, troškove rada, mjerenje radnog učinka, radno vrijeme i sve ostalo što je potrebno urediti u bilo kojem obliku rada”, poručili su.
No, neke su tvrtke za vrijeme pandemije same regulirale ugovore o radu tako da omoguće rad od kuće. No, radi se uglavnom o tvrtkama iz inozemstva gdje je takva praksa već uhodana i odavno zakonski regulirana.
“Signify je nizozemska tvrtka pa sam često imala prilike boraviti i raditi s kolegama u Eindhovenu i Amsterdamu. Za njih je mjesto rada, pa čak i radno vrijeme, manje važno u obavljanju posla, mjeri se isključivo učinak rada. Tako kolege često žive u udaljenim gradovima i selima, pa iskorištavaju vrijeme putovanja vlakom za rad koji je jednako uvažen kao i rad iz ureda ili rad od kuće. Također je učestalo da zaposlenici odabiru raditi samo četiri dana u tjednu, a imamo i slučajeve ‘job sharinga’, gdje dvoje zaposlenika dijeli jedno radno mjesto, pa svatko od njih radi tri dana”, objasnila je regionalna direktorica tvrtke Martina Šimić Baranović.
No, korak u takvom smjeru će biti teško napraviti, zbog temeljnih razlika između socijalnih partnera. Izvršni direktor udruge Glas poduzetnika, Dražen Oreščanin smatra da jedan članak Zakona o radu nije pisan na način da regulira dugoročno funkcioniranje cijelih tvrtki od kuće. Kaže da ga treba osuvremeniti.
