Na godišnjicu razornih potresa koji su pogodili Baniju, gradonačelnica Petrinje, Magdalena Komes, poslala je otvoreno pismo, kojeg prenosimo u cijelosti:
“Dobri dragi ljudi, ma gdje bili,
u srijedu obilježavamo prvu obljetnicu razornog potresa koji je unesrećio Banovinu, a katastrofalno pogodio Petrinju, gotovo nas ostavivši bez upotrebljivog centra grada, srca svake zajednice.
Koliko je potres kojeg se prisjećamo bio jak najbolje govori kako je veliku štetu nanio i u Zagrebu, dok su ga osjetili i u susjednim državama. Ostavio je niz ljudskih žrtava iza sebe, u Petrinji smo izgubili trinaestogodišnju Lauru, djevojčicu koja je rođena nakon tragedije Domovinskog rata, da bi život izgubila u vremenima u kojima smo mislili kako je najgore ostalo iza nas. Petero ljudskih života je izgubljeno u Majskim poljanama, jedan život se ugasio u Žažini. Oni ozlijeđeni liječili su rane danima i tjednima, strah se među nas uvukao i puno dulje.
Tih dana pokazalo se što je Hrvatska, zašto je izborila i svoju neovisnost ali i svoje postojanje. To su ljudi. Potresom pogođeno područje nisu preplavile samo službe, od vatrogasaca i pripadnika Civilne zaštite, Hrvatski Crveni križ, hitna medicinska pomoć i općenito medicinskih djelatnika iz svih dijelova Hrvatske, pripadnika HGSS-a, naše vojske koja je među prvima bila tu, pa i policajaca, teren su preplavili i brojni volonteri, organizirani preko strukovnih udruženja, udruga, navijačkih skupina ili jednostavno kao grupe iz ulica, mjesta i gradova diljem Lijepe naše. Mediji su s nama bili od prvog trenutka, novinari su i sami pomagali. Na ruševnim ulicama odmah je bio i kompletan držani vrh, hrvatska diplomacija aktivno je organizirala i međunarodnu pomoć, a u siječnju su već počeli dolaziti i humanitarci iz čitave Europe. Stambeni kontejneri stizali su kao pomoć drugih država kao i brojna druga pomoć, pokazujući međunarodna prijateljstva, a naše općine, gradovi i županije pomagale su upućujući jasnu poruku o jedinstvu Hrvatske kada je najteže. Spomenimo i našu dijasporu čija pomoć nije izostala.
'Danas bi ovo bio pusti kraj'
Bez svega toga, danas bi ovo bio pusti kraj. Ne treba se zavaravati, mi na Banovini jesmo čvrsti, ponosni pa i borbeni ljudi, ali sila prirode je neumoljiva, i bez podrške, koje nije manjkalo, daleko više obitelji bi prevagnulo ipak otići, napustiti rodnu grudu ili životni prostor, otići u sigurnost.
Na razini Grada pola godine smo oslobodili sve sugrađane davanja prema gradskom proračunu, a s razine države i dalje smo potpomognuti ovisno o razini stradanja, s električnom energijom, transportom, prehranom… Tu su i neumorni volonteri, koji na svaki način žele pomoći, posebno onima koji su osim potresom pogođeni i teškim socijalnim stanjem.
Nismo bili gospodarski razvijeni, ali izbjegli smo daleko veći pad. Udruženim snagama, Udruga Glas poduzetnika pomogla je u ostvarenju objekta koji je Centar novog života s kojim je spašen niz naših poduzetnika i radnih mjesta u novim radnim prostorima, a Vlada Republike Hrvatske je brzo osigurala sredstva, nemalih 30 milijuna kuna za taj objekt koji znači život za naš Grad, predsjednik Vlade Andrej Plenković i potpredsjednik Vlade Tomo Medved znaju koliko sam zahvalna na toj pomoći i stalnoj pomoći koju nam upućuju.
Znam da su mnogi htjeli najprije obnavljati isključivo stambene prostore, ali bez radnih mjesta, bez prometnica i institucija kuće mogu ostati osamljene i prazne. Zato Grad Petrinja radi na novom vrtićkom objektu, na samom smo završetku, djelujemo i u smjeru normalizacije prometa s posve novim prometnim spojem Gajeva – Drenačka koji je također na samom završetku radova i životno važan, posebno svima onima u Kačićevoj, koja čim dovršimo ovaj novi spoj ide u rekonstrukciju.
Infrastrukturni pomaci
Grad infrastrukturno radi doista velike pomake. Međutim, ne zaboravljamo socijalnu stranu pa i poticati ostanak u našoj voljenoj Petrinji. Radimo to u skladu s mogućnostima, smanjili smo komunalnu naknadu za 20 posto, povećali naknadu za novorođenčad dok sa stipendijskim programom nastavljamo. U pola godine otkako sam preuzela odgovornost za Grad postigli smo bolju učinkovitost proračuna, borimo se i za nove investicije koje će pomoći i povećati financijske mogućnosti kako Grada tako i svih nas koji živimo u Petrinji i cijelom katastrofom pogođenom području.
Obnova zelenih kuća sada je već dobro odmakla, a u sljedećoj godini uvelike kreće izgradnja novih stambenih jedinica, obiteljskih kuća, ali i stambenih zgrada. Radi se o velikom pothvatu, nikad viđenom u Hrvatskoj, ured Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine samo je u Petrinji dosad zaprimio 3433 zahtjeva za obnovu, a gledajući čitav prostor, radi se o obnovi koja daleko nadilazi onu nakon Domovinskog rata. Puno objekata moralo se potpuno ukloniti, u Petrinji za sad gotovo pola od ukupnog broja, što je i rezultat našeg angažmana u Gradskoj upravi.
Promatrajući usporediva, potresom pogođena područja, prije svega u Italiji, koja iako daleko bogatija i razvijenija zemlja, najbliža nam je država koja je imala ovakvo slično katastrofalno iskustvo u zadnje vrijeme, 2016. godine. Amatrice, ‘talijanska’ Petrinja ni danas nije obnovljena, ljudi žive u privremenim objektima. Kod susjeda se pokazuje kako bez sustavne obnove, nema obnove, zato sam zahvalna što imamo projekte s kojima nagodinu krećemo, te da ćemo nakon svih početnih problema brzo postati primjer obnove. Pri tomu se sve to događa u izazovno vrijeme pandemije zbog koje je globalna ekonomija u prošloj godini snažno pala te se ove godine tek oporavljala. Nažalost, prati nas i poremećaj na građevinskom tržištu, od materijala koji se čekaju daleko duže, na globalnoj razini. Međunarodni transport je poremećen, a i cijene su osjetno porasle. Sve to nije samo nas pogodilo, ali nama teže pada jer pred nama je obnova. Realan problem je i nedostatak stručne radne snage, što će nas pratiti čitavo vrijeme, nakon zastoja u građevini diljem svijeta, potražnja radi nastavka gradnje je svugdje rasla.
Nadam se kako će ova prilika, koja se pojavila iz katastrofe, privući one koji su ranije napustili Hrvatsku na povratak. Naši uvjeti u zemlji nisu idealni, postoje zajednice s puno boljim perspektivama rasta. Ipak, ovo je država za koju smo ginuli, koju su naši preci stoljećima branili i čuvali. Ima nezadovoljstva, no zajednički možemo napraviti i bolji grad i bolju zemlju. Krenula sam od sebe, kao gradonačelnica Petrinje iza sebe želim ostaviti čiste račune, sređene uvjete i bolji grad. Čiste ruke, čist obraz, uz jasnu viziju bolje zajednice i puni angažman i napor. U pola godine mandata radimo vidljive napore, pri čemu žalim samo što nije napravljeno i više jer želje i elana itekako imamo. Sve vas u Banovini, a posebno u Petrinji molim na strpljenje, puno lošeg se ne može brzo ispraviti. Želim vas sve samo potaknuti na pogled optimizma i otpor beznađu.
Zahvala svima koji su pomogli
Pred kraj ove poruke, doista se želim zahvaliti svima koji su nam pomagali. Želim se zahvaliti i svakom građaninu Hrvatske, svakom poreznom obvezniku. Puno financijskih sredstava će odlaziti na katastrofom pogođeno područje. Diljem Hrvatske, puno je onih koji ne žive u najboljim uvjetima, svatko svoju nesreću gleda prioritetom i znam kako će biti i negodovanja. Dok će na Banovini nicati novi objekti i stambeni prostori, u nekom kutku naše zemlje će se pitati zašto njima, a i kod nas će biti onih kojima se samo obnovilo staru građevinu. Bit će onih koji će se žaliti na kvadraturu, jer će u obnovi biti manja, u Zagrebu će biti nezadovoljstva jer smo dobili prioritet. Svako nezadovoljstvo razumijem, ipak molim za razumijevanje, bez potpore mi jednostavno ne možemo.
Mogu vam reći kako smo mi na Banovini vrijedni ljudi i s revitalizacijom ćemo vraćati nazad sve što smo dobili. Ono što ćemo teško moći vratiti je sva ljudska potpora koju smo primili. Nebrojeni volonteri, donatori, toliko ljudi dobrog srca… Ako je netko sumnjao u dobro, u postojanje dobrih ljudi, onda je to na Banovini razriješeno. Gledali smo kako vatrogasci, zdravstveni djelatnici i vojnici rade i duple smjene, do ruba izdržljivosti, inženjeri preko HCPI odrađivali su ogroman i odgovoran posao ne pitajući za vrijeme, gledali smo i mlade dečke koje bi danas-sutra netko osudio na utakmicama kao huligane kako naporno rade za neznane, stavljaju se na raspolaganje službama, svu snagu ulažu u pomoć.
Puno je bilo onih koji su jednostavno sjeli u automobil, pokupili susjede, namirnice i potrepštine, došli su. Vlada je osnovala Stožer Civilne zaštite, i oni su s nama stalno na terenu…
Ne znam kako ćemo vratiti sve to dobro, kako uzvratiti, mogu samo obećati kako mi u Petrinji gradimo grad po mjeri naših Petrinjki i Petrinjaca, radimo bolje, a kad na noge stanemo, nećemo čekati uzvratiti pomoć nikome. Pred nama je dug put, a Petrinja i Banovina u njemu ostaju otvoreni za sve naše prijatelje, naše donatore, naše anđele čuvare. Pomoć nam i dalje treba, zahvalna sam jer niti u jednom trenutku nismo bili zaboravljeni, kao što ni mi nikada nećemo zaboraviti tu veliku ljudsku podršku. Zato u srijedu tugujemo zbog tragedije, ali slavimo ono najbolje koje se u tim danima pokazalo. A Petrinja i Banovina žive dalje, ponosno i zahvalno!”, stoji u pismu Magdalene Komes.