Krajem lipnja ili početkom srpnja s radom će početi Muzej ratne fotografije koji će pratiti razdoblje rata u Hrvatskoj od 1991. do 1994. godine. U muzeju će biti izložene fotografije domaćih i svjetskih fotografa, ali i amaterske fotografije običnih ljudi. Ljudi koji pokreću ovaj projekt, piše na stranici Imageofwar.hr, vjeruju da je rat potrebno sagledati iz više perspektiva kako bismo shvatili njegovu destruktivnost.
Edukacija o razarajućim posljedicama rata
"Prošlo je četvrt stoljeća od rata u Hrvatskoj, a ratovi se i dalje svakodnevno vode u nekim drugim, nama fizički i mentalno udaljenijim mjestima. Istovremeno, u javnosti i medijima sve se češće o ratu govori s nevjerojatnom lakoćom, kao da je riječ o nečem posve banalnom, a ne jednoj od najvećih tragedija koje pojedinac i društvo mogu iskusiti. Kao reakciju na to, željeli smo stvoriti mjesto koje će kroz umjetnost potaknuti dijalog i educirati o razarajućim posljedicama rata i važnosti održavanja mira za društvo u cjelini', navode ljudi koji stoje iza nezavisne inicijative koja će biti realizirana u suradnji s Muzejom ratne fotografije iz Dubrovnika, uzejom ratnog djetinjstva iz Sarajeva te drugim sličnim muzejima iz zemlje i svijeta.
Marko Gregović iz agencija Brodato koja stoji iza projekta na svojem je Facebook profilu objavio fotografiju sebe i brata kako spavaju na podu jer su se u blizini zgrade u kojoj su živjeli čuli pucnjevi. Pozvao je i druge da pošalju svoje fotografije i sjećanja na stranicu muzeja ili koriste heštege #GdjeSiBio91 i #ImageOfWar.
"Izložba o ratu u Hrvatskoj služit će kao spomenik najljepšim i najgorim ljudskim osobinama kojima smo svjedočili za vrijeme rata. Znamo da je naivno nadati se da rata više neće biti. Ali, vjerujemo da će ovaj muzej i izložbe u njemu potaknuti ljude na ponovno razmišljanje o destruktivnosti rata i našoj ulozi u njemu', piše na stranici Imageofwar.
Na webu se već nalazi nekoliko kratkih sjećanja.
Mislila je da je minobacač osoba
'Mislila sam da je minobacač osoba. Živjeli smo blizu Borongaja i strah me bilo da će minobacač doći do nas i baciti minu kroz prozor u sklonište, jer je bilo u suterenu. Nisam skroz razumjela što se događalo, ali sam znala da je frka. Mama prepričava da sam se popiškila u gaće kad je bila prva izbuna. Ja se toga ne sjećam', napisala je Tena Š.
"Na sebi sam nosio pancirku koju su napravili u Prvomajskoj od čeličnih ploča, a ne kevlara. Bila je teška 15 kg. Izveli su me na "strijeljanje" kao dobrovoljca za jednu litru rakije da bi isprobali čuva li pancirka život. Pucali su u mene "dugom devetkom" i preživio sam - samo sam pao na pod", napisao je Zdravko H.
Djeca su spavala na podu
'1991. smo živjeli u Tuškanovoj u Zagrebu i obično bježali u podrum zgrade pri uzbunama. Ali jednog dana se počelo pucati iz vojarne Borongaj svjetlećim raketama, a uzbuna nije bila oglašena. Stavila sam djecu da spavaju na podu', napisala je Ana G.
Svoje kratke priče ili amaterske fotografije možete poslati e-mailom (info@imageofwar.hr) ili ih označite na društvenim mrežama (#ImageOfWar ili #GdjeSiBio91). Najbolje priče i fotografije bit će izložene u muzeju nakon otvaranja.
