Premijerno predstavljanje Islandsa zagrebačkoj publici imalo je nekoliko veličanstvenih trenutaka, no, kad podvučemo crtu, ipak smo očekivali više.
Pod "dirigentskom palicom" Nicka Thorburna koji, dok ne pokušava skinuti scenske pokrete Liama Gallaghera, djeluje kao otpadnik iz Warholovog Factoryja, "otoci" se prečesto hvataju u koštac s (za svoje mogućnosti) prekompleksnim glazbenim formama, kao preslikanim iz psihodeličnih pjesmarica Beatlesa i Beach Boysa.
Priredili su nam nekoliko finih gitarskih krešenda i poneku pjesmu zanimljivo razgradili od laganih lirskih uvoda do feedbackom vođenog kaosa, ali sve to nije bilo dovoljno da nadomjesti žaljenje što ne gledamo Nickov bivši bend, kultne lo-fi genijalce Unicorns. Islandsi su njihov logičan nastavak, no indie-rock minimalizam Thorburnu, u skladateljskom smislu, očito puno bolje odgovara od neopsihodelije Mercury Reva i Flaming Lipsa.
Ukratko, bio je to izvrstan način za ubiti ponedjeljak navečer,
no ne i mnogo više od
toga.
