Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović jučer je ponovo skrenula pozornost na svoj osebujan izričaj u kojem ponekad koristi riječi koje inače nismo navikli čuti. Tako je jučer spomenula Impetus, a često koristi i riječ bezpridržajno, uspravnica, stodnevnica i sadržajnica.
Na ovu temu komentar je u RTL Direktu dao ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Željko Jozić.
Kakav je govor naših političara - u duhu standardnog jezika i moraju li govoriti standardnim jezikom?
Sigurno da je važno da političari koji se obraćaju narodu moraju govoriti na razumljiv način - hrvatskim standardnim jezikom. Opet, da ne ispadne da ih slušatelji ne razumiju. Povodm toga smo u ožujku pokrenuli portal 'Bolje je hrvatski', gdje predlažemo hrvatske izraze za engleske riječi koje su postale učestale u hrvatskom jeziku.
Jučer nam je zaparala uši riječ 'impetus'. Što to znači?
Riječ nije toliko nova - zabilježena je kod Bratoljuba Klaića. Riječ je o latinskoj usvojenici. U prvom značenju je to napad, nasrtaj navala. U engleskom ima primarno značenje - poticaj, pobudu, zalet, uznos, zamah, i to je očito bio kontekst predsjednice, kao poticaj za suradnju.
Predsjednica često koristi riječ 'bespridržajno'.
Riječ je o jednoj zastarjelici - riječi koja je više iz pravnog nazivlja. Riječ je o bezrezervnosti. Nije česta, ali sama po sebi je dobro tvorena.
'Uspravnica' - tu riječ predsjednica također često koristi, a neuobičajena je.
Jezik je živa tvar. Sasvim je moguće da se na svakodevnoj razini stvaraju nove riječi. Ne smijemo stavarati visoke ograde od pretjeranog utjecaja stranih riječi. Ne trebamo tako se ni susprezati da stvaramo nove riječi. Ako netko misli da je to dobro, zašto ne.
Građani su se zezali i na riječ 'stodnevnica'.
Treba biti kreativan. Rjeđa je riječ u uporabi, ali je sasvim normalno tvorena riječ.
Imamo i riječ 'sadržajnica'.
To je sastavnica, komponenta. Nema je u rječnicima, ali je dobro tvorena. Razumljivo je da je dio nekog sadržaja.
Ipak, političari bi trebali voditi računa o tome da ih ljudi razumiju.
Jasno, ljudi moraju znati što političari govore. Ne trebaju biti previše uštogljeni te moraju paziti na to da oni, koji slušaju, budu potpuno upućeni u to što govore.