Osoblje daje sve od sebe /

Otac čije dijete se liječi na Rebru: 'Sam odjel takav je da teži ne može biti, vjerujte mi...'

Image
Foto: Goran Kovacic/PIXSELL

Otac dječaka koji se liječi u KBC-u Zagreb pun je hvale za medicinsko osoblje koje skrbi o njegovom sinu

14.3.2019.
11:30
Goran Kovacic/PIXSELL
VOYO logo


"Sam odjel takav je da teži ne može biti, vjerujte mi... gledati te ćelave glavice u borbi života nije nikome lako i teško da postoji ijedan čovjek na svijetu kojem se srce neće stegnuti i koji neće tiho u sebi zajecati kad vidi sve te borce. Uz nas roditelje i te borce na odjelu su i ljudi koji tamo rade. Kojima je to posao. No svakim danom vidimo da to tim ljudima nije samo posao. Liječnici i sestre koji tamo rade ne rade posao, oni rade nešto više od toga. Oni spašavaju živote naše djece, oni ih vode prema ozdravljenju. Vjerujte mi, svaki na svoj način. Liječnici znanjem, terapijama, mozganjem, pregledima, operacijama... sestre njegom, razgovorom, brigom... Uvjeti na odjelu možda nisu 100% idealni, no oni to rade na najbolji mogući način", opisao je Žarko Š., otac 9,5-godišnjeg Filipa koji je od prosinca na Zavodu za dječju hematologiju i onkologiju KBC-a Rebro zbog agresivne vrste tumora.

U toj borbi, prenosi Večernji list, oni su se našli doslovno preko noći; zdravom dječaku krajem studenog prošle godine primijetili su hematom na nozi. No, to nije bio hematom i Filip je morao biti hitno operiran te se posljednja tri mjeseca liječi na spomenutom zavodu na Rebru. I Žarko i supruga Karmen naizmjence su svaki dan sa svojim sinom, ohrabruju ga, osmišljavaju sve što mogu da ga razvesele i održe mu duh pozitivnim jer je to, kaže nam Žarko, pola posla.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na odjelu ima igraonica, organizirana je škola tako da apsolutno ništa ne gubi od toga, radimo zadaću, igramo društvene igre… – opisuje Žarko svakodnevicu. U svemu tome imaju podršku ljudi koji tamo rade, navodi ih i zahvaljuje redom svima, liječnicima, medicinskim sestrama, čistačicama. Upravo ga je ta potreba za zahvalom nagnala da nam se obrati i stavi borbu svoje obitelji na papir.

"Kad dođemo, sve je čisto, posteljina presvučena. Dok smo kroz dan tamo, čistačica dolazi i sve pere četiri puta. Imamo informacije, liječnik sve objasni i o liječenju i o tome kako se psihički nositi s tim, psiholog redovno obilazi i nas i djecu. Sretnem doktoricu kojoj znam da nije radni dan, ali je došla pogledati dijete, i ne samo moje dijete. Sve to meni kao roditelju daje sigurnost", ispričao je Žarko koji je prije pet godina u istoj sobi na istom odjelu bio s mlađim sinom Franom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"U tri mjeseca nebrojeno smo puta vidjeli da liječnici dolaze na posao i izvan radnog vremena. Mislite li da to moraju? Mislim da ne. Nismo na odjelu doživjeli ružnu riječ, ne nismo. Sestre? Ima ih dosta. Možda ima onih malo manje simpatičnih, nekih malo više simpatičnih, no zapitajmo krećemo li možda mi s različitim pretpostavkama prema drugim ljudima? Mala situacija koja nama puno govori o odnosu jest npr. sestra koja je na bolovanju i dopisuje se s mojim djetetom i razveseljava ga. Dopisuje se s njim u svoje slobodno vrijeme. Mora li to ona? Ne. To je briga. Briga koja ne traje samo 8 ili 12 sati, ovisno o smjeni. Svaka im čast. Ono o čemu bi svi mogli razmisliti jest i taj posao koji oni rade. Makar to nije posao, to je po nama poziv jer što ima plemenitije i ljepše nego pomagati djeci da ozdrave? Ništa na ovome svijetu. Oni to rade. Svaki dan 24 sata, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini", opisao je Žarko Šaško, a piše Večernji list.





Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
FNC 20 PROPUŠTENE
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo