Od ideje do realizacije hvalevrijednog i nužnog projekta uspostavljanja prve osječke škole u bolnici za osnovce prošlo je manje od godine dana, zadovoljan je njegov incijator, ravnatelj OŠ "Fran Krsto Frankopan" Antun Ptičar.
Zahvaljujući naporima koje je ta škola uložila, mališani koji se zateknu na Pedijatriji i Dječjoj kirurgiji KBC-a Osijek više ne propuštaju nastavu - s obzirom na to da je od početka studenoga imaju u bolnici. Potrebu za tim brzo su prepoznali Ministarstvo obrazovanja, Grad i KBC Osijek, kao i Ured državne uprave, pa područni razred u bolnici djeluje već dva i pol mjeseca. Do tada Osijek je bio, kaže ravnatelj, jedini grad u Hrvatskoj koji takvu mogućnost nije imao.
''Upravo me to slučajno saznanje i navelo na tu ideju. Školu u
bolnici imaju Zagreb, Split, Zadar, Rijeka, ali i, primjerice,
Varaždin, pa sigurno i Osijeku treba'', shvatio je ravnatelj
Ptičar, vođen mišlju kako je važno da djeca koja se kratkotrajno
zateknu u bolnici, kada se vraćaju na redovitu nastavu, nemaju
velik zaostatak u gradivu.
''Škola u bolnici počela je 5. studenoga 2018., najprije s
razrednom nastavom, i za tu smo potrebu zaposlili učiteljicu. Od
3. prosinca krenuli smo i u predmetnu nastavu, u kojoj sudjeluju
svi naši predmetni učitelji. Želja nam je da i roditelji saznaju
kako od sada postoji ta mogućnost'', kazao je Ptičar za
Glas Slavonije.
Nastava je organizirana od devet do 13 sati i posebno je
slušaju djeca od 1. do 4. razreda te učenici viših razreda – od
5. do 8. Ravnateljstvo KBC-a osiguralo je prostore za održavanje
nastave, koji su uz pomoć Grada, djelomice i škole, opremljeni
pločama, računalom i projektorom.
''Učiteljica razredne nastave dio odradi na Pedijatriji, a onda
se nastava seli na Dječju kirurgiju'', objašnjava Ptičar. Djeci
je to prvo iskustvo sa školom u bolnici, a novo je i njihovim
učiteljima.
''Priznajem da sam u početku malo strahovala kako će sve to
izgledati i da ću možda biti preemotivna, no brzo sam se uhodala.
Ovo je divno i sasvim drukčije iskustvo rada od onog u redovitoj
školi. Djeca su prekrasna – kaže nam učiteljica Anamarija
Šimunec. Ipak, treba više strpljenja i dosta truda.
- Dosta je kaotično i puno se improvizira, jer svaki dan broj
djece varira pa se ne može isplanirati radni dan. Nekada ih je
troje, nekad petero ili više. Neki su tu samo na pretragama, neki
se zadržavaju nešto duže zbog bolesti'', objašnjava učiteljica.
Ocjena nema jer je riječ o djeci koja se nađu u bolnici
nekoliko dana. Naime, u pravilu se ozbiljni slučajevi upućuju u
Zagreb.
''Na nama je da se prilagodimo djeci, da 'pokrpamo' gradivo, ali
najvažnije je da budemo nasmijani, da unesemo pozitivu'', kaže
učiteljica. A upravo zbog druženja mnoga se djeca u bolnici
vesele nastavi, koja ipak ne završava zvoncem, nego kad se
procijeni da je dijete više ne može pratiti. Učiteljica zbog toga
često održava nastavu i uz krevet.
''U pitanju je bilo dijete s nogom u gipsu i dijete koje je
operiralo slijepo crijevo pa se ne smije micati iz kreveta'',
kaže učiteljica, na koju je iskustvo rada u bolnici s djecom jako
pozitivno utjecalo.
Kažu to i drugi kolege, učitelji, koji su bili oduševljeni
ravnateljevom incijativom. Međutim, bilo je nešto teže
organizirati prekovremene sate koje učitelji odrađuju u bolnici,
kao i uskladiti ih s redovitom nastavom u školi. Ravnatelj Ptičar
nada se da će zbog toga uskoro od Ministarstva dobiti odobrenje
za zapošljavanje učitelja koji rade na pola radnog vremena na
punu satnicu.