Riječ je o 'igri' koja se sastoji od toga da učenici izazivaju nesvjesticu hiperventiliranjem, pri čemu im pomažu i školski kolege tako da im izbijaju zrak iz pluća. Sve to skupa učenici bilježe mobitelom, objavljuju na internetu, te izazivaju druge učenike da se i oni uključe u swoon challenge. Facebook stranica "Uživo iz zagrebačkih škola" u mjesec dana skupila je više od 13 tisuća "lajkova", a uz "igru" opasnu po život srednjoškolci su na njoj objavljivali fotografije i video zapise raznih oblika devijantnog ponašanja, koje varira od izrugivanja s profesorima i uništavanja školskog inventara do pornografije, piše Novi list.
Iako je riječ o "igri" koja je za hrvatske okvire nešto sasvim novo, opasne "igrice" američkih srednjoškolaca idu toliko daleko da se petnaestogodišnjaci samozapaljuju i to objavljuju na Facebooku.
Pojašnjavajući kako se mladi u ovakve "igre" uključuju iz različitih razloga kao što su znatiželja, traganje za uzbuđenjima, popuštanje pritisku vršnjaka, zbog senzacija koje takva "igra" izaziva, a ne nužno zato što su depresivni ili ljuti Žakula Desnica ističe da mnogi od tih adolescenata nisu problematični učenici niti imaju poteškoća u školi ili unutar obitelji nego vide takvu igru kao bezopasnu, zabavnu i nisu svjesni posljedica koje ona može imati.
"Nekada to čine iz dosade ili da se dokažu u društvu, pridobiju pažnju ili postanu popularni pa nadilaze vlastite granice u želji da pokažu koliko su cool. Takva ponašanja svakako treba staviti u kontekst razvojnog perioda u kojem se mladi nalaze, a to je period adolescencije. U tom su periodu mladi skloni rizičnom ponašanju, traženju uzbuđenja, imaju potrebu za novim i drugačijim uzbuđenjima i iskustvima i spremni su poduzeti rizike radi tih iskustava. Kako se sklonost traženju uzbuđenja razvija brže od mehanizama kontrole ponašanja to može nadjačati misaone procese koji upozoravaju na rizik i moguće posljedice ponašanja.
Osim toga adolescenti su skloni usmjeravati se na sadašnjost i kratkoročne posljedice određenog ponašanja, a zanemariti, ili uopće i ne razmatrati, dugoročne posljedice takvog ponašanja i svojih odluka. Također, posljedicama pridaju drugačiju vrijednost. To znači da adolescenti procjenjuju rizike različito od odraslih i zbog toga su skloniji upustiti se u rizična ponašanja odnosno ponašanja s potencijalno opasnim posljedicama. Tome još doprinosi i prividni osjećaj neranjivosti adolescenata, odnosno uvjerenje da ne mogu stradati, pojašnjava Žakula Desnica.
Ni djeca ni roditelji nisu svjesni rizika
Danas djeca odrastaju u jednom virtualnom svijetu koji je puno drugačiji od onog u kojem su odrastali odrasli, njihovi roditelji i nastavnici, i kojeg odrasli poznaju. Djeca najveći dio svojeg slobodnog vremena provode koristeći se internetom i novim tehnologijama, a društvo u brojnim segmentima zahtjeva od djece informatičku pismenost pa internet više nije stvar izbora, nego je ključan za budućnost djeteta, ali upravo je tu zamka, jer veći je rizik da djeca uđu ili dožive neka neprimjerena ponašanja.
Nasilje bez fizičkog kontakta
U prilog činjenici da elektroničko nasilje nije nešto što se događa u susjedstvu već je sveprisutno idu i rezultati istraživanja Tića koji su pokazali da je svako treće dijete u riječkim osnovnim školama bilo izloženo neprimjerenim sadržajima putem mobitela, a svako drugo dijete putem interneta. Uglavnom se radilo o slikama koje prikazuju gole osobe, seksualne radnje, nasilje i djecu te pitanja u vezi intimnih dijelova tijela, izgleda, iskustva i samozadovoljavanja.
Elektroničko nasilje među djecom ili cyberbullying, objašnjava Žakula Desnica, razlikuje od klasičnog vršnjačkog nasilja po tome što može biti prisutno 24 sata, svih sedam dana u tjednu, a dijete je izloženo nasilju i uznemiravanju kod kuće i na drugim mjestima koja su prije za njega bila sigurna. Pored toga publika je mnogo šira od one na školskom igralištu ili u razredu, mnogobrojna je i brzo se povećava, a istovremeno pisana riječ djeluje konkretnije i trajnije od izgovorene te je mala mogućnost za izbjegavanje nasilnog ponašanja jer se ono na internetu može dogoditi bilo kad i bilo gdje. Nasilnik može ostati anoniman, a bez fizičkog kontakta sa žrtvom ili publikom, djeca teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Swoon-challenge-Opasne-igrice-za-dokazivanje-u-drustvu
