Berba već traje u Baranji, i to neizostavnog dodatka jelima. Ono što je Don Perignon za šampanjce, to je baranjska paprika među začinima.
Koja je njezina tajna, u Kopačevu Otkriva Tin Kovačić. U svojim plastenicima Tamara Laktauš brine o paprici. U tijeku je berba i slatke i ljute, a ono što se osuši odmah se i prodaje:
"Ne uspijem toliko proizvesti koliko bih mogla prodati. Prodajem na kućnom pragu i po nekim restoranima. Cijena mi je 140 kuna još ove godine."
Cijena će rasti jer rastu i cijene sirovine, repromaterijala, ali za kraljicu začina mnogi će izdvojiti novce, pogotovo kada se zna da je paprika iz Baranje.
"Nismo ni presušni ni prekišni, što odgovara paprici. Svako tko radi papriku ovdje u Baranji ja vjerujem da svi to kvalitetno napravimo. Ne idemo na kvantitetu, idemo na kvalitetu, zato smo i poznati po tome", kazala je ona.
Osim idealnog podneblja, ova paprika krije još jednu tajnu – a to je posebna briga o njoj jer strojeva pri uzgoju paprike – nema.
Svaka od ovih paprika ručno je brana, ručno je pregledavana ima li mana, ručno je skidana peteljka. Pedantan je to i dugotrajan proces, ali barem znate što jedete jer ove su paprike barem nekoliko puta prošle kroz ruke naših proizvođača.
Paprika će nakon branja prvo na zrak, nakon toga u sušione gdje će na 50 stupnjeva celzijevih postati kao čips.
A zatim će začiniti brojne delicije. Za prste polizati.
"Bez baranjske paprike ne možemo ništa. Naša baranjska paprika ide u fiš paprikaš, čobanac, perket od divljači, perket od soma, kobasic, kulen, kulenova seka. Pa čak malo i na šarana u rašljama. Dodaje mu fini poseban šmek mu daje. Malo zasolimo s tom paprikom", kazao je Viktor Tašić, voditelj restorana.
No kada se dodaje jelima, pogotovo ona ljuta, valja pripaziti.
"Kažu ljudi da je baranjska paprika zlo, haha", dodaje Tašić, a oni koji su pretjerali s ljutom, znaju da takav nadimak nije dobila uzalud.
