Dražen Slavica oslobođen je za Kornate. Vrhovni je sud donio presudu kojom je odbio žalbu državnog odvjetnika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zadru. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik oslobođen optužbe da bi počinio teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti.
Optuženik se teretio da je 2007. dopustio odlazak gasiti požar osobama koje za to nisu bile dovoljno osposobljene, osobama koje nisu imale uvjete za obavljanje ovakve vrste protupožarne intervencije te maloljetnicima. Riječ je bila o požaru koji je izbio na otoku. Prema optužnici, nakon odlaska gasitelja i dojave da se požar brzo širi i ne može kontrolirati, optuženik je naložio preusmjeravanja kanadera s toga požarišta na drugo požarište i nije poslao dodatne snage dovodeći time u opasnost živote gasitelja. Tereti se da nije izvijestio nikoga radi pokretanja akcije spašavanja i izvlačenja gasitelja iz vatrenog okruženja i pružanja pomoći.
Vatra je zahvatila gasitelje i prešla preko njih, pri čemu se zapalila i odjeća koju su imali na sebi. Zbog nepravodobnog spašavanja gasitelji su dulje vrijeme bili izloženi kontaktu s vrućom podlogom, uz gorenje nepropisne odjeće. To je dovelo do opsežnijeg nastanka opeklina i većih patnji. Na mjestu događaja su smrtno stradala šestorica gasitelja. Od brojnih teških tjelesnih ozljeda naknadno su u bolnicama umrla još šestorica. Jedan je gasitelj zadobio teške tjelesne ozljede, opasne po život. Njegov život su liječnici uspjeli spasiti, uz pretrpljenu invalidnost.
Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da optuženik nije kazneno odgovoran za postupanja ili propuste osoba koje su trebale djelovati na temelju svojih ovlasti prema zakonu te nije bio nadležan za vođenje vatrogasne intervencije u kojoj su sudjelovale zračne snage. Optuženika nitko nije niti ovlastio da zapovijeda vatrogasnom intervencijom. Ipak je pravodobno i u skladu sa svojim ovlastima koje nisu bile zapovjedne, zatražio prijevoz vatrogasnih kruški i pomoć zračnih snaga. Pomoć zračne eskadrile je došla znatno kasnije nego što je zatražena, a razlozi tog zakašnjenja se ne mogu staviti na teret optuženiku. Za poteškoće u komunikacijskim kanalima i nemogućnost stupanja u kontakt s gasiteljima na terenu također nije odgovoran optuženik jer na to nije imao mogućnosti utjecaja. Vrhovni je sud ocijenio da zbog slabih komunikacijskih veza optuženik nije imao saznanja o mjestu iskrcavanja vatrogasaca, njihovom kretanju niti o dolasku u klanac. Dakle, nije znao niti morao ili mogao znati odnosno predvidjeti mogućnost nastupanja konkretne opasnost za gasitelje od južnog kraka požara koji će kulminirati rijetkom i iznenadnom pojavom požara s eruptivnim efektom upravo na mjestu na kojem su se vatrogasci sklonili.
Takvu rijetku i iznenadnu pojavu eruptivnog požara nije mogao predvidjeti ne samo optuženik, nego to ne bi mogao niti bilo tko drugi da je bio u istoj poziciji kao optuženik i da je raspolagao istim informacijama s kojima je raspolagao optuženik. Optuženik je bez čekanja obavijestio nadležno tijelo o dojavi da su gasitelji nastradali, ali nije imao pravodobne i točne informacije o tomu gdje su se gasitelji iskrcali iz helikoptera, kojim su se smjerom kretali, gdje je ostavljana vatrogasna kruška, niti o činjenici da su ušli u klanac i vatreno okruženje. Pravodobno je ispunio svoju zadaću izvještavanja nadležnih o potrebi spašavanja vatrogasaca.
Zadaća je sudova utvrditi je li optužena osoba počinila kazneno djelo koje joj je optužnicom stavljeno na teret. Zato zadaća sudova nije utvrđivati tko je odgovoran, ako to nije optuženik. Vrhovni je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je optuženika oslobodio optužbe, piše u oduci.
