Već smo jučer ušli u eurovizijski tjedan i u Hrvatskoj je pravo ludilo kao da je krenulo Svjetsko prvenstvo u nogometu.
Kafići organiziraju prijenose polufinala i finala, imaju nagradne igre, pub kvizove, natjecanja u kojima gosti kafića glasaju tko će ući u finale i na kraju pobijediti - sve se pretvorilo u jedan dobar biznis.
A koliko zapravo cijeli taj biznis košta? Pjesma Eurovizije ili kako ga kraće svi vole zvati Eurosong, glazbeni je festival koji je češći od bilo kojeg drugog popularnog natjecanja: ne održava se svake dvije ili četiri godine, nego apsolutno svake godine i tako još od 1956. Iznimka je jedino bila pandemijska 2020. godina. Rapsodija boja i emocija, odlična produkcija, bina koja kao da je iz drugog svijeta, ali sve to i košta.
Organizacija Eurosonga, odnosno njezin trošak varira iz godine u godinu - ovisno o doprinosima svih zemalja sudionica.
Svaka od tih zemalja doprinosi proračunu, zajedno s domaćinom i gradom, a tu su i prihodi od sponzora i prodaje ulaznica. Naknada je različita za svaku zemlju, ovisno o čimbenicima poput BDP-a do njezine veličine, stoji na stranicama Eurovision TV-a u članku u kojem se navodi da televizijska kuća zemlje domaćina također doprinosi, u prosjeku, između 10 i 20 milijuna eura, no ističu da se potreban novac može namaknuti i na druge načine.
Glavno financiranje
Eurovizija se financira članstvom u European Broadcasting Unionu (EBU) koje plaća svaka zemlja sudionica. Godišnje od članarine zarade između sedam i deset milijuna eura. Velika petorka ili Big five (Njemačka, Velika Britanija, Španjolska, Francuska i Italija) plaćaju najviše tu članarinu, a zauzvrat je njima osiguran direktan ulazak u finale.
Ostale zemlje dakle uplaćuju određeni iznos u zajednički fond, a onda se u polufinalu bore za dobar plasman i ulazak u veliko finale. Ima zemalja i koje su se povukle s natjecanja upravo zato što nisu imale dovoljno sredstava za financiranje EBU-a, poput primjerice Sjeverne Makedonije i Crne Gore, ali i onih koje se iz nekih drugih razloga ne natječu kao što su Maroko, Andora, Rusija…
"Odluka je u najboljem interesu javnosti, s obzirom na povećane troškove zbog energetske krize, koji zauzimaju velik dio proračuna za javne usluge", kažu na sjevernomakedonskom MKTV-u, a Radiotelevizija Crna Gora prošle je godine poručila:
"Pored značajnih troškova kotizacije, kao i cijene boravka u Velikoj Britaniji - suočili smo se i s nedostatkom zanimanja sponzora, tako da smo odlučili postojeće resurse usmjeriti financiranju tekućih i planiranih nacionalnih projekata i organizacijskih te programskih reformi, koje za sobom povlače i značajne investicijske zahvate u opremu i prostorije", rekli su.
Cijene ulaznica
Valja spomenuti da organizatori zarade i prodajom ulaznica kojima je cijena ovakva. Ako ste htjeli uživo pogledati prvu ili drugu polufinalnu večer morali biste izdvojiti 175 do 209 eura.
Za finale karte su još skuplje. Cijena im je od 287 do 331 euro.
Želite usporedbu? Aleksandra Prijović je u prosincu prošle godine pet puta rasprodala Arenu Zagreb. Tada je cijena najjeftinije karte iznosila 25 eura u parteru. Da ste kupili kartu za svaki koncert to bi vas ispalo 125 eura, a ovdje vam to neće biti dovoljno ni za polufinalnu večer, a kamoli za finale.
Trošak? Ogroman, ali isplativ
Glavni trošak je dakle na leđima zemlje domaćina. Eurovision TV izdvaja da je 2013. kada je Eurosong također održan u Malmöu, domaćin potrošio oko 18,4 milijuna eura. Kada je Rusija bila domaćin 2009. godine, Moskva je platila 38,5 milijuna eura. Dosad se zna da je najskuplji Eurosong bio onaj u Azerbajdžanu, 2012. godine kada je Baku bio domaćin. 'Iskeširali' su tada oko 65 milijuna eura.
Lanjski Eurosong kada je domaćin bila Velika Britanija umjesto Ukrajine, stajao je oko 35 milijuna eura. Kao televizijska kuća domaćin, BBC je snosio najveći dio računa, britanska je vlada pridonijela s 11 milijuna eura, a sam Liverpool dodatno je uložio 4,5 milijuna eura.
Prema svim ovim brojčanim ciframa od kojih boli glava mnogi se pitaju treba li uopće onda organizirati Eurosong, odnosno isplati li se. Apsolutno, jer to donosi brojne benefite.
Primjerice, prošle godine je direktorica kulture u Gradskom vijeću Liverpoola, Claire McColgan poručila da su na kraju imali mnogo veći ekonomski učinak od uloženog novca. Tako je Eurosong prošle godine Liverpoolu donio 54,8 milijuna funti profita. Tu se naravno računaju restorani, barovi, trgovine, iznajmljivači, hoteli i slično. Ukupno je 473.000 ljudi prisustvovalo događanjima Eurovizije u gradu, a dodatnih 306.000 posjetitelja uputilo se u Liverpool kako bi bili dio proslave. U svibnju je prodano 175.000 hotelskih soba u centru grada i to im je bio najbolji mjesec u povijesti od 2018. godine.
Smještaj u gradu održavanja bit će rasprodan u sekundi
Obožavatelji Eurosonga veoma cijene i njeguju tradiciju pa iz godine u godinu odlaze u zemlje domaćine, ali do karti za uvodne priredbe, probe i same nastupe vrlo se teško dođe.
Primjerice, karte za lanjsko finale planule su u 36 minuta. Polufinala, probe, uvodne priredbe rasprodale su se za sat i pol. Tko zna kako će sada biti, ali tko voli, nek izvoli.
POGLEDAJTE VIDEO: Baby Lasagna odradio generalnu probu pa stao pred RTL-ove kamere: 'Nije mi naporno, super mi je!'
